Ciljnu crtu utrke na 100 metara prešao je za 9,63 sekundi, postavio novi olimpijski rekord i postao prvi čovjek nakon Carla Lewisa 1988. koji je obranio olimpijski naslov.

Što je to što Bolta čini nepobjedivim? Znanstvenici vjeruju da je tajna u nekoliko ključnih čimbenika: obliku tijela, snazi mišića, relativnoj dužini nogu, peta i prstiju te u fino prilagođenom živčanom sustavu koji svime time upravlja.

Biostatičar Alan Nevill, profesor na Sveučilištu u Wolverhamptonu, smatra da Bolt utjelovljuje promjene koje se zbivaju u svijetu najbržih sprintera – u posljednje vrijeme oni postaju viši i vitkiji od svojih prethodnika.

'Čini se da se tjelesni oblik muških sprintera promijenio u posljednjih desetak godina. Viši i vitkiji trkači postaju sve dominantniji, a izgleda se da to ima veze s dužinom njihovih koraka', rekao je dr. Nevill i pojasnio: 'Sprinteri s dužim nogama imaju duže korake, a to je prednost u srednjoj fazi utrke kada su postigli najveću brzinu koju moraju održavati do njezina kraja. Kraće, snažnije noge korisnije su u ranoj fazi ubrzavanja, međutim, Bolt to očito uspijeva kompenzirati snagom.' Sa 1,96 metara, on je gotovo 10 cm viši od svojih glavnih suparnika; njegovi su koraci duži, pa on na 100 metara napravi 41 korak, dok oni naprave 44.

Studije su također pokazale da crni atletičari zapadnoafričkog porijekla imaju mišićna vlakna koja se značajno brže stežu, premda se brže iscrpljuju. Zato su dobri na kratke staze. Znanstvenici su također otkrili da postoje određene varijante gena ACTN3 koji povećava učinkovitost takvih mišićnih vlakana. Obje prednosti ne mogu se razviti, već se stječu rođenjem. Dobri sprinteri također imaju kraće Ahilove tetive i duže prste u odnosu na svoju visinu, što im omogućuje bolje ubrzanje.

Kako ova složena mehanika tijela funkcionira, pogledajte na filmu dolje.