Mjesec nije jedini Zemljin prirodni satelit - u orbitama oko našeg planeta okreću se stotine malenih tijela, pokazali su novi računalni modeli
Neki od tih mjeseca povremeno uđu u Zemljinu atmosferu, stvore blještave vatrene lopte i izgore.
Ovo otkriće rezultat je simulacije kretanja desetak milijuna asteroida koji prolaze kroz sustav Zemlje i Mjeseca. Modeli pokazuju da će Zemlja svojom gravitacijom zarobiti mnoge objekte koji kruže oko Sunca na putanjama sličnim našoj te da će oni za neko vrijeme postati maleni mjeseci.
'Precizno smo izračunali njihovo kretanje, gravitacijske utjecaje Sunca, drugih planeta i velikih asteroida u Sunčevom sustavu i otkrili da je oko 18.000 tih asteroida nakratko ušlo u orbitu oko Zemlje', rekao je suautor istraživanja Robert Jedicke, astronom na University of Hawaii. 'Procjenjujemo da u svakom trenutku oko Zemlje kruži jedan ili dva mjeseca veličine perilice za suđe te oko tisuću tijela većih od lopte za softball', objasnio je.
Prema novim simulacijama, predstavljenim u posljednjem broju časopisa Icarus, maleni mjeseci kreću se po iskrivljenim složenim putanjama. Većina se na njima zadržava manje od godinu dana prije nego što se ponovno vrate na svoje orbite oko Sunca ili padnu na Zemlju. No neki od njih u orbiti našeg planeta mogu ostati desetljećima.
'Mjesec poremeti orbitu jednog od tisuću tijela tako da ona padnu na Zemlju. Neki od meteora koje vidimo noću zapravo su minijaturni mjeseci koji padaju na naš planet', kaže Jedicke.
Neki mjeseci veliki su kao nogometna igrališta
Novi model pokazuje da Zemlja u svoju orbitu povremeno privuče i veća tijela. Prema procjenama tima, svakih pola stoljeća našem Mjesecu pridruži se neki objekt veličine kamiona promjera oko 10 metara, a svakih 100 tisuća godina još veće tijelo – promjera 100-tinjak metara.
Jadicke vjeruje da bi se ova veća tijela mogla vidjeti čak i golim očima.
'Sto tisuća godina je vremensko razdoblje u kojem su ljudi ostavljali razne tragove poput otisaka ruku na zidovima špilja. Moguće je da je netko u tom periodu pogledao u nebo i vidio minijaturni mjesec kako putuje njime', rekao je.
'Mini-mjeseci su vrlo zanimljivi za znanstvenike. Nekog od njih jednog bi se dana moglo dovesti na Zemlju i pružiti nam priliku za jeftino istraživanje uzoraka materijala koji se nisu bitno promijenili od stvaranja Sunčevog sustava prije 4,6 milijardi godina', objasnio je Jedicke.
Jedini mini-mjesec koji je dosad otkriven i potvrđen astronomskim promatranjima je asteroid 2006 RH120 promjera oko tri metra koji se svakih 20-ak godina približi sustavu Zemlja - Mjesec. Posljednji put u Zemljinoj je orbiti ostao manje od godinu dana – od rujna 2006. do lipnja 2007. - prije nego što se ponovno vratio na svoju putanju oko Sunca.
Unatoč predviđanjima modela, minijaturne mjesece teško je zabilježiti jer su jako maleni. Osim toga, njihovo praćenje otežava i činjenica da Zemljina gravitacija koja ih privlači u sustav jako ubrzava njihovo kretanje.
Tim pretpostavlja da bi se najveći među njima ipak mogli otkriti naprednijim amaterskim teleskopima promjera 50 centimetara, no za to bi trebalo organizirati promatranje većeg dijela neba u jednoj jedinoj noći.
