No neka novija istraživanja otkrila su drugu stranu prirode ljetne lijenosti: za ružnog vremena nitko ne voli izlaziti iz kuće, a kada je sunčano i toplo, a nebo vedro i plavo, dan nas naprosto zove da se opustimo i uživamo. Nije čudo da su posvuda u svijetu godišnji odmori usred ljeta.

Jedno američko istraživanje iz 2008. pokazalo je da ljudi u prosjeku provode 30 minuta duže na poslu kada pada kiša nego kada je sunčano. U 2012. jedna skupina istraživača s Harvarda i University of North Carolina provela je studiju radnika jedne japanske banke i otkrila isti uzorak: za lošeg vremena bili su produktivniji; trebalo im je manje vremena da obave iste zadatke. Čim se vrijeme popravilo, produktivnost je pala. Kako bi utvrdili uzroke ove pojave stručnjaci su harvardske studente prije određenih zadataka izložili različitim utjecajima: jednoj skupini pokazali su fotografije uživanja na otvorenom poput jedrenja ili piknika, a od druge su tražili da opiše svoje svakodnevne rutine. Sudionici su bili manje produktivni nakon što su vidjeli lijepe fotografije uživancije na otvorenom bez obzira je li taj dan bilo lijepo ili ružno vrijeme. Već i samo razmišljanje o ugodi oslabjelo im je koncentraciju.

Naravno, svako godišnje doba ima svoje privlačnosti. Primjerice, skijašima može biti privlačan hladan zimski dan. Međutim, prema nekim studijama ljeto nas čini osobito lijenima. 1994. godine Gerald Clore, pionir istraživanja utjecaja ambijenta na spoznajne procese i prosuđivanje otkrio je da lijepo vrijeme često uzrokuje greške u mišljenju. Njegova studija provedena na uzorku od 120 studenata pokazala je da za lijepog vremena studenti lakše prihvaćaju neuvjerljive argumente. Za kišnih dana njihovo je kritičko promišljanje snažnije pa prihvaćaju samo uvjerljive argumente.

Ljetno vrijeme, osobito sparno, također smanjuje pozornost i razine energije. Jedna studija otkrila je da sparina smanjuje koncentraciju, povećava pospanost te smanjuje kritičnost – što je toplije i vlažnije ljudi manje promišljaju ono što čuju.

Ova sklonost opadanju mentalnih sposobnosti mogla bi imati neke veze i s našim osjećajima. Više istraživanja pokazalo je da postoji veza između Sunca i osjećaja sreće. Ljudi koji žive u južnijim krajevima u prosjeku nisu sretniji od onih koji žive na sjeveru, međutim, i jedni i drugi osjećaju se relativno sretniji kada je vrijeme lijepo. Ljudi postaju sretniji kada dani postanu duži i topliji, a nesretniji kada su kraći i hladniji. U nekim zemljama u kojima su ove razlike izraženije ljudi često imaju problema sa sezonskim poremećajima raspoloženja, odnosno zimskim depresijama. Dakle, na sjevernoj polutki najsretnije godišnje doba je ljeto.

Zanimljivo je također da je sreća općenito povezana s heurističkim, površnijim načinom promišljanja. S druge strane loše raspoloženje stimulira rigoroznije analitičko razmišljanje. Jedna studija utvrdila je da studenti pozitivnije doživljavaju stroge uvjete rada na fakultetu za lošeg vremena.

Pozitivan utjecaj topline na ljudsko raspoloženje, naravno, ima granice. Jedna nova studija ekonomistice Marie Connolly utvrdila je da je pri temperaturama višim od 32 °C osjećaj patnje veći nego nakon razvoda. Zapravo utjecaj topline na mozak slijedi krivulju obrnutog slova U – naše kognitivne sposobnosti rastu do određene temperature i potom padaju.

Kada sve ovo uzmemo u obzir čini se da dobivamo odličan izgovor za porciju sladoleda – doza glukoze upravo je ono što treba našem mozgu ulijenjenom vrućinom da ponovno živne.