Kako i ne bi! Naime, u Hrvatskoj je još uvijek radno aktivno više od 400 profesora starijih od 65 godina. Nastavak rada po sadašnjem zakonu omogućuje im produženje ugovora koje im daju fakulteti, a za njihove plaće iz proračuna se godišnje izdvaja oko 106,5 milijuna kuna. Nakon gotovo cjeloživotnog obrazovanja kakva im je alternativa? Život na više nego skromnoj mirovini!

No resorni ministar smatra da bi novi model, koji je trenutačno u javnoj raspravi, mogao potaknuti kompetitivnost, osigurati izvrsnost, povećati BDP te osloboditi određeni broj radnih mjesta za mlade znanstvenike čime bi se potaknuo i njihov povratak iz inozemstva.

'Želja nam je potaknuti kadrovsku obnovu pojedinih institucija koje su nekritički koristile instrument produljenja radnog odnosa do 70. godine namijenjen izuzetnim znanstvenicima', rekao je Jovanović i dodao: 'Jednom broju znanstvenih novaka uskoro istječu ugovori o radu, a sveučilišta i instituti nemaju radna mjesta za njih. Vjerujem da ćete se složiti sa mnom kako je nedopustivo da najobrazovaniji mladi ljudi, doktori znanosti, ostanu bez posla nakon što su u svoje školovanje uložili puno truda i vremena, a država je financirala njihovo obrazovanje. To je za mene prioritet. Dobro je da mladi ljudi idu na usavršavanje u jake znanstvene centre u Europi i SAD-u, ali je naš cilj da se nakon nekog vremena vrate. Svima se, tako, kroz kolektivni ugovor dozvoljavaju dvije potpuno plaćene godine u inozemstvu te četiri godine zadržavanja ugovora. Ministarstvo je u tu svrhu potaknulo i osnivanje Centra za mobilnost znanstvenika Euraxess.'

Američki model za hrvatske uvjete!?

U raspravi koja je pokrenuta na znanstvenim forumima pojedini su profesori istaknuli primjer SAD-a, Australije, Kanade i nekih drugih zemalja u kojima dobne granice ne postoje – znanstvenici ostaju na fakultetima dok god ih oni žele. Naravno, ondje su sveučilišta uglavnom privatna pa u odluci o produljenju ugovora ništa osim izvrsnosti ne igra praktički nikakvu ulogu. U Europi su pak dobne granice fiksnije regulirane pa znanstvenici uglavnom odlaze u mirovinu između 60. i 70. godine života. To su dva različita modela, a valja uzeti u obzir to da europski podrazumijeva i veća davanja što znači da je skuplji. U kojem pravcu će ići Hrvatska?

Jovanović kaže da bi se novim zakonskim prijedlogom i u Hrvatskoj zapravo ukinula dobna granica koja je sada postavljena na 70 godina. 'Mi predlažemo da svi znanstvenici, ne samo profesori, nego, primjerice i docenti, mogu ostati na fakultetima i u institutima bez obzira na dob, ako su sredstva za njihove plaće osigurana kroz projekte ili iz vlastitih prihoda fakulteta. To je model sličan američkom', rekao je.

No ima znanstvenika koji u ovome vide nelogičnosti. Tako, primjerice, akademik Ivica Kostović, nekadašnji dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu, kaže da su hrvatski projekti toliko slabo financirani da bi bilo besmisleno iz njih pokrivati plaće profesora. 'Ta ideja je apsurd, jer ni najveći projekt u Hrvatskoj nije dovoljan za takvo što. Valja znati da se ni iz europskih projekata uglavnom ne može uzimati novac za plaće. Konačno, koja će industrija dati novac za projekt u kojem će pola milijuna kuna otići na plaću. Plaća profesora mogla bi se financirati do 30 posto iz projekata, ali ne i sto posto. Projekti MZOS-a do sada su uglavnom bili reda veličine 70.000 kuna. To znači da bi sav novac otišao na dvije profesorske plaće. A ako se profesori potjeraju u mirovine, onda neće ništa doprinositi već će samo trošiti iz mirovinskog sustava', upozorio je akademik.

Sličnog mišljenja je i rektor Zagrebačkog sveučilišta dr. sc. Aleksa Bjeliš koji kaže da je ovdje riječ o palijativnom pokušaju uštede bez nijansiranja. 'To je situacija u kojoj sustav znanosti i obrazovanja u javnoj percepciji postaje teret, a ne potreba', rekao je rektor. 'Tu bih mogao citirati jednog američkog rektora koji je na primjedbu kako obrazovanje i istraživanja puno koštaju kratko odgovorio: 'Probajte neznanje.' Sveučilištima su se u posljednje vrijeme smanjile mogućnosti – školarine se dokidaju, projekti su reducirani, smanjili smo i šanse za uspješnost na europskim fondovima, jer s lošim ulaganjima ne možemo biti konkurentni. Budući da je i gospodarstvo u velikim problemima, sarkastično je govoriti da bi se profesori trebali sami snaći za sredstva. Političke strukture tu ne mogu odricati svoje vlastite odgovornosti.'

Male mirovine i strah od siromaštva

U jednoj stvari svi se slažu - male hrvatske mirovine sigurno nisu poticaj profesorima da prekinu aktivnu radnu karijeru.

Bjeliš kaže da je, štoviše, besmisleno ljude koji su tek u srednjim godinama postali istinski produktivni već sa 65 tjerati u mirovinu, osobito kada je svuda u svijetu trend da se dobna granica umirovljenja podiže. 'U raznim vremenima javlja se želja da se što više ljudi pošalje u mirovinu, jer oni više nikome nisu potrebni. Tako je bilo i u pretvorbi, međutim, time je cijelo gospodarstvo degradirano i upropašteno. U poslu u kojem se puni kapacitet dostiže sa 35 godina treba dobro promisliti koliko dugo ima smisla te kapacitete koristiti', upozorio je rektor.

Kostović kaže da će većina profesora u mirovini imati teške muke s preživljavanjem. 'Redovni profesori u SAD-u imaju iste plaće kao senatori, no umirovljeni hrvatski neće si moći priuštiti ni odlazak na koncerte. Primjerice, profesor nekog jezika, ako je imao plaću 11.000 kuna, koliku će mirovinu imati, nakon što je u struci dosegao najviše što je mogao. Drukčija je stvar s nekim profesorima koji su se paralelno snašli u gospodarstvu', kazao je akademik.

I ministar smatra da je to problem na kojem treba poraditi. 'Male mirovine sigurno su jedan od razloga zašto ljudi ne žele u mirovinu pa je osiguravanje pristojnih prihoda za pristojan život u zlatnim godinama, uz otvaranje novih radnih mjesta, naš prioritet. Više radnih mjesta značit će i veći BDP, a time i rast mirovina', kazao je Jovanović.

Promjena pravila stvorit će nepravde i deficitarnost

Neki članovi znanstvene zajednice ističu da bi postavljanje granice od 65 godina bilo kontraproduktivno i nepravedno. Naime, neki su fakulteti svojim profesorima već produljili ugovore na više godina, a drugi, poput medicinskih, odobrili su produljenje samo na godinu dana, a upravo je to zanimanje u Hrvatskoj deficitarno.

'Na MEF-u su produljivani ugovori samo po godinu dana. Neki drugi fakulteti imali su produljivanje na više godina i do 70.', kazao je Kostović i dodao: 'Tu će biti problema budući da se njima ne mogu otkazati već sklopljeni ugovori, jer bi mogli podnijeti tužbe. Ovime su medicinari zakinuti, a to stvara nepravednost sustava.'

No ministar smatra da bi promjene u pravilima igre trebale riješiti i problem deficitarnih zanimanja. 'Povećanje atraktivnosti upisa i poticanje studiranja u svim deficitarnim strukama pa tako i liječničkoj, naši su prioriteti. Povećanje upisnih kvota i stipendije za deficitarne struke moguća su rješenja na kojima intenzivno radimo', rekao je Jovanović.

Postroženje kriterija

Mnogi članovi akademske zajednice slažu se da su promjene u sustavu nužne između ostalog i zbog toga što neki profesori nisu osigurali mladi kadar koji bi ih mogao zamijeniti. Akademik Kostović priznaje da tu postoji čak i svojevrstan sukob interesa – da profesor treba obrazovati učenike da ga zamijene na položaju kako bi još uvijek radno sposoban otišao u mirovinu u kojoj će jedva životariti. No istovremeno ističe da novaci ne mogu tek tako zamijeniti iskusne profesore.

'Odgovorno tvrdim da novak ne može zamijeniti profesora najmanje 15-ak godina. Primjerice, ja sam, iako sam bio vrlo perspektivan student, tek sa 32 postao docent – najbrže što se može. No istina je s druge strane da oni koji su loši, dok mlađi čekaju na svoj red, koče sustav. Ipak, nije točno da katedre svima bez diskriminacije produljuju ugovore. Kod nas na MEF-u imamo slučaj da dva istaknuta profesora nisu dobila suglasnost', rekao je Kostović naglasivši kako on nije osobno motiviran u ovom slučaju, jer će sljedeće godine ionako navršiti 70 i ići u mirovinu.

Ministar pak smatra da je potrebno postrožiti vrednovanje profesora kako bi se osiguralo napredovanje novaka.

'Analiza dosadašnje uspješnosti sustava znanstvenih novaka ukazala je na činjenicu da više od polovice njih nikada ne uspije doktorirati što predstavlja uzalud potrošen novac', kazao je Jovanović te istaknuo: 'Za to nisu krivi samo novaci, već i njihovi mentori pa i to želimo promijeniti kroz traženje veće odgovornosti i ocjenjivanje mentora.'

Sve u svemu, svi članovi akademske zajednice slažu se da hrvatski znanstveno-obrazovni sustav treba hitne promjene i dobra rješenja. No nitko od njih ne misli da se ovaj gordijski čvor može riješiti jednostavnim rezovima. Hoće li u svojim reformama Jovanović i njegov tim biti odlučniji i kvalitetniji od prethodnika, te na kolike će otpore naići, tek treba vidjeti. Drugim riječima, možemo očekivati vruće akademsko proljeće i ljeto.