SRETNA TUGA

Zašto ljudi uživaju u tragedijama?

19.03.2012 u 14:18

Bionic
Reading

Od Ifigenije, preko Romea i Julije do Titanica ljudi kroz cijelu povijest pokazuju fascinantnu ljubav prema tragedijama. Od deset najuspješnijih filmova svih vremena tri su tragedije - Zameo ih vjetar, Doktor Živago i Titanik

Zašto ih toliko volimo, ako nas rastužuju? Novo istraživanje pod vodstvom Silvije Knobloch-Westerwick s Ohio State Universityija otkrilo je neke vrlo zanimljive odgovore na ovo pitanje. Prema izviješću predstavljenom u časopisu Communication Research gledanje tragedija potiče samopromišljanje što nam pak omogućuje da se bolje usredotočimo na ljude koje bismo inače mogli uzimati zdravo za gotovo. Melankolični osjećaji koje bude ove priče konačno stvaraju prijatne osjećaje zahvalnosti.

'Psihološka istraživanja pokazuju da bliski odnosi ljude čine sretnima i ispunjenima', pišu autori i objašnjavaju: 'Tragedije su izvrstan način da se potvrde društvene vrijednosti koje ove odnose čine postojanim i smislenim, jer veličaju trajnu ljubav, prijateljstvo i suosjećanje čak i u okolnostima očaja i patnje.'

U studiji je sudjelovao 361 student – 211 žena i 150 muškaraca. Ispitanici su gledali skraćenu verziju britanskog filma iz 2007. 'Okajanje' u kojem glume Keira Knightley i James McAvoy. U filmu tinejdžerica Briony nepravedno optužuje ljubavnika svoje sestre da ju je silovao što mijenja život svih aktera – naravno ne nabolje.

Odmah nakon gledanja filma sudionici su ispunili detaljne upitnike koji su mjerili koliko su se osjećali sretni u životu općenito, te koliko su sretni ili tužni u tom trenutku. Dobrovoljci su na pitanja odgovarali i tijekom tri pauze koje su napravljene za vrijeme filma. Analiza odgovora pokazala je da tuga koju izaziva neostvarena ljubav pokreće razmišljanja o svojim vlastitim bliskim odnosima. Ova promišljanja kao i prilika za uspoređivanje vlastite sudbine s filmskim tragedijama uzrokovali su osjećaje sreće.

Istraživanje je pokazalo da utjecaj tragedija proizlazi iz potencijala umjetnosti da oslobodi osjećaje koji bi inače mogli ostati neprimijećeni.

'Zašto nam je potrebno da gledamo tragedije kako bismo osjećali zahvalnost prema ljudima i odnosima koji naše živote čine vrijednima?', pitaju autori. Prema izviješću najvjerojatniji odgovor na ovo pitanje krije se u temeljnom psihološkom principu: Negativni osjećaji nadahnjuju nas da ozbiljnije promišljamo vlastite živote. 'Tuga može gledateljima signalizirati da je njihova trenutna situacija problematična te da joj treba posvetiti posebnu pozornost . Može potaknuti razrađenije misli, među kojima i stav da trebamo biti zahvalni za bliske odnose koje imamo.' Drugim riječima, zadovoljstvo nas čini nemarnima. Tragedija nas budi i podsjeća da se užasne stvari mogu dogoditi te da trebamo cijeniti ono što imamo. Tko to ne bi volio?