VIŠE NIŠTA NEĆE BITI ISTO

Vrijeme jeftine nafte zauvijek je prošlo!

14.02.2012 u 07:00

Bionic
Reading

Unatoč tome što su posljednjih godina otkrivena neka nova velika nalazišta nafte uz brazilske obale ili u Sjevernoj Dakoti, a u Kanadi povećana proizvodnja goriva iz bituminoznog pijeska, čini se da novi izvori jedva uspijevaju pokriti manjak koji nastaje iscrpljivanjem nekih starijih polja, objavili su znanstvenici

Prema novom izviješću predstavljenom u uglednom časopisu Nature, svjetska je proizvodnja još 2005. godine stala na oko 75 milijuna barela dnevno i od tada stagnira.

Do današnjeg dana čovječanstvo je za potrebe suvremenog načina života – od automobila do plastike – ukupno potrošilo više od trilijun barela. Pod zemljom se još uvijek krije oko trilijun barela, međutim, za njihovo izvlačenje trebat će mnogo više novca. Zalihe jeftine nafte su iscrpljene, tvrdi u novom komentaru bivši savjetnik britanske vlade kemičar David King iz Smith School of Enterprise and the Environment na Sveučilištu Oxford. 'Svjetsko gospodarstvo je ozbiljno uzdrmano cijenama barela nafte višim od 100 dolara koje uzrokuju krizu i sprečavaju oporavak gospodarstva', ističe King.

Britanski kemičar i njegov kolega James Murray sa Sveučilišta u Washingtonu iz Seattlea ne vjeruju da bi ovu situaciju mogla promijeniti neka nova otkrića naftnih nalazišta. 'Kada bi neko golemo polje i postojalo, mislim da bi već bilo pronađeno', smatra Murray.

Proizvodnja prešla u neelastičnu fazu

Autori studije tvrde da se njihovi zaključci temelje na analizi podataka agencije U.S. Energy Information Administration. Dvojac kaže da proizvodnja nafte stagnira još od 2005. unatoč tome što cijene i potražnja rastu. Iz toga zaključuju da više ne postoji kapacitet za zadovoljavanje povećanih potreba bez obzira na to jesu li one rezultat političkih nemira poput onih u Libiji ili gospodarskog razvoja kao što je onaj u Kini. 'Ne ponestaje nam nafta, već nestaje nafta koja se može jeftino i lako proizvoditi', pišu King i Murray.

Autori tvrde da industrijske procjene rezervi zavaravaju jer se obično temelje na predviđanjima državnih kompanija koje često pretjeruju ili skrivaju prave informacije. U.S. Energy Information Administration primjerice daje optimistične procjene o povećanju proizvodnje od 30 posto do 2030. godine na temelju pretpostavki da će novi izvori biti otkriveni. Usto treba imati na umu da do početka isplative eksploatacije nekog novog nalazišta obično prođe između šest i 10 godina, a za to vrijeme neka stara nalazišta se iscrpe. Proizvodnja postojećih svjetskih polja pada između 4,5 posto i 6,7 posto godišnje, pa se samo zahvaljujući otkrivanju novih nalazišta proizvodnja može održati na istoj razini.

King i Murray smatraju da je 2005. proizvodnja nafte već prešla iz elastične faze, u kojoj se mogla povećavati u skladu s potrebama tržišta, u neelastičnu fazu u kojoj jednostavno više nema prostora za povećanje. Rezultat je činjenica da cijene luduju i na najmanje promjene u potražnji.

Prema novom izvješću, svjetske rezerve ugljena i prirodnog plina još su uvijek prilično velike, međutim, čini se da su i one značajno precijenjene te da se može očekivati njihovo brzo iscrpljivanje.

Krizu nisu stvorili samo bankari

Autori smatraju da su cijene nafte, uz nepouzdane bankarske kredite, jedan od uzroka gospodarske krize koja je zahvatila svijet. Kao primjer navode Italiju koja je 1999. imala godišnji trgovinski suficit od 22 milijarde dolara. Od tada su se stvari toliko dramatično promijenile da danas Italija ima deficit od 36 milijardi dolara. Premda dio toga otpada na povećanje uvoza iz Kine, važan udio u problemu imaju i cijene goriva. Naime, unatoč činjenici da je Italija od 1999. godine smanjila uvoz goriva za oko 388.000 barela dnevno, ona danas na gorivo troši oko 55 milijardi dolara godišnje, dok je 1999. trošila samo 12.

Par smatra da rješenje treba tražiti u efikasnijem korištenju energije, poticanju i usavršavanju proizvodnje nuklearne energije te stvaranju novih tehnologija za eksploataciju obnovljivih izvora. Prema njihovim procjenama, za tranziciju će trebati desetljeća, pa je u nju potrebno krenuti čim je prije moguće.