intervju: hrvoje tkalčić

Svijet je zadivio otkrićem o Zemljinoj jezgri, a za tportal otkriva: 'Na posao idem s osmijehom na licu'

04.11.2018 u 13:51

Bionic
Reading

Zanimaju ga vulkani i vina, a da nije geofizičar - bio bi astronaut. Australski znanstvenik hrvatskih korijena Hrvoje Tkalčić prošloga tjedna svijetu je predstavio važno otkriće o Zemljinoj jezgri, a s njim smo razgovarali o njegovu značenju, životnom putu i odnosima s Hrvatskom, za čija sveučilišta ima posebnu poruku

U nedavnom broju časopisa Science znanstvenik Hrvoje Tkalčić objavio je s mlađim kolegom Thanh-Son Phamom rad kojim je potvrdio 80 godina staru hipotezu da je unutarnja jezgra Zemlje izgrađena od čvrstog materijala. Ovime je pobudio velik interes struke i javnosti, a u razgovoru za tportal pojašnjava koliko je ova spoznaja bitna i kada govorimo o drugim planetima...

Koje je značenje vašeg nedavnog otkrića o Zemljinoj jezgri - što se time postiglo?

Prvo, uspjeli smo detektirati transverzalne valove u unutarnjoj jezgri, za čime se tragalo oko 80 godina. To se smatralo svetim gralom seizmologije, čiji bi pronalazak konačno dokazao da je unutarnja jezgra Zemlje u krutom stanju. Drugo, osim što smo ih detektirali, uspjeli smo odrediti njihovu brzinu, što je izuzetno važno za određivanje karakteristika materijala na tim visokim temperaturama i tlakovima te nešto što još ne možemo napraviti u laboratoriju. Unutarnja jezgra Zemlje jest legura željeza i nikla, ali ispada da na tim visokim tlakovima i temperaturama taj materijal reagira na tlak više kao što se ponašaju zlato i platina nego željezo. Treće, uspjeli smo na vrlo uvjerljiv način pokazati potencijal relativno nove metode koju smo upravo mi usavršili početkom godine. Radi se o fenomenu korelacijskog polja koji smo uspjeli objasniti i primijeniti na ovako zanimljiv problem. Unutarnja jezgra Zemlje najnepristupačniji je dio u unutrašnjosti planeta, a istovremeno najmisteriozniji. Zapravo smo odbacili najjače signale nekoliko sati nakon potresa i iz jeke seizmičkih valova, odnosno iz njihovih reverberacija kroz unutrašnjost planeta, uspjeli izvući signale takoreći iz šuma.

Od Bjelovara preko Vinkovaca i Zagreba do Australije

Hrvoje Tkalčić rođen je u Bjelovaru 1970., odrastao u Vinkovcima, a studij geofizike završio je na PMF-u u Zagrebu 1996.

Tkalčić, koji je prije dvadeset godina otišao iz Hrvatske na Odsjek za znanost o Zemlji i planetima Kalifornijskoga sveučilišta u Berkeleyju u SAD-u, doktorirao je ondje 2001. na problemima strukture duboke unutrašnjosti Zemlje putem prostornih valova potresa, a danas radi na Australskom nacionalnom sveučilištu (ANU) u Canberri.

Znači li što ova spoznaja i kada govorimo o drugim planetima?

Svako otkriće o unutrašnjosti planeta je važno. Nemojmo zaboraviti to da smo uspjeli mapirati površine nekih planeta, a u isto vrijeme o njihovoj unutrašnjosti znamo zapravo vrlo malo. Ako mi dozvolite da to usporedim s poviješću, u modernom smo dobu kad se radi o istraživanju površina ili atmosfera planeta, a kad se radi o njihovoj unutrašnjosti, tu smo još u renesansi. Sve metode koje razvijamo u geofizici bit će jednog dana primijenjene na ostale planete. Metoda koju smo nedavno razvili moj postdiplomski student i ja bit će, recimo, primijenjena na podatke s Marsa koji samo što nisu počeli stizati.

TREĆI KAMEN OD SUNCA

Koliko dobro poznajete planet Zemlju?

Pogledaj galeriju

Koliko dugo ste radili na istraživanju?

Maštao sam još od postdiplomskih dana na Berkeleyju o tome da me moj istraživački rad dovede u poziciju da upravo ja i moja grupa detektiramo transverzalne valove u unutarnjoj jezgri. Istraživanje o dubokoj unutrašnjosti Zemlje je, moglo bi se reći, moj životni projekt i nije nešto što traje nekoliko mjeseci ili godina. To je kontinuirani proces i kroz njega učite i stvarate nešto novo. Još smo u fazi otkrića, i to je nešto što moje područje čini izuzetno zanimljivim.

Koji je idući korak?

Idući korak, barem što se tiče ovog smjera istraživanja, u tome je da unaprijedimo metodu, a u isto vrijeme da proširimo opservacijske kapacitete na nepristupačne dijelove planeta i oceansko dno. Moja grupa i ja na neki način to već radimo. Kolege iz istraživačkih grupa iz cijelog svijeta ovim radom prepoznali su strahovit potencijal koji ima metoda i očekujem da će se nastaviti niz aplikacija.

Kažete da ste geofizičar ili seizmolog - što to podrazumijeva?

Fizičar sam po obrazovanju, onaj koji se bavi istraživanjem fizike potresa i čvrste Zemlje koristeći kao metodu seizmologiju i inverznu teoriju matematičke geofizike. Inverzna teorija uključuje matematičko modeliranje na osnovi podataka i ključna je u našoj znanosti jer fenomene koje proučavamo nije moguće vidjeti okom, opažati teleskopom ili u laboratoriju. Valovi se nakon potresa i eksplozija šire kroz Zemlju i moglo bi se reći da osvjetljavaju njezinu unutrašnjost. Iz osnovnih fizikalnih zakona o širenju valova i zapisa gibanja tla osjetljivih instrumenata na površini Zemlje donosimo zaključke o unutrašnjoj građi i dinamici planeta. Osim valova potresa, unutrašnjost planeta se proučava slobodnim oscilacijama. Naši su teleskopi upereni prema centru planeta, a jezgra Zemlje je kao planet unutar planeta.

Ljubav prema vulkanima i vinima

Koja su vam druga polja interesa?

Osim jezgre Zemlje, to su fizika potresa, vulkana i nuklearnih eksplozija, tomografija Zemljina plašta i matematička geofizika općenito. Kad ne radim i nisam na putu, provodim vrijeme s obitelji, a interesira me i previše toga što ne stignem. Ako bih nešto izdvojio, to bi bila vitikultura i sparivanje hrane s vinima. Volio bih jednog dana napraviti svoje vino.

Rođeni ste u Bjelovaru, odrasli u Vinkovcima, a radite u Australiji - kako je izgledao taj put?

Vrlo zanimljvo. Najvažnije je to da sam se uvijek osjećao dobro u svojoj koži. I kao mladić s vinkovačkim naglaskom u Zagrebu i kao adolescent s istočnoeuropskim naglaskom u Kaliforniji. Ključan potez na mom putu bio je odlazak na postdiplomski studij na Berkeley. Berkeley i Kaliforniju doživio sam kao svoj drugi dom. Međutim i kada sam živio u Japanu, osjećao sam se jednako dobro.

Kakav je život u Australiji u odnosu na Hrvatsku?

Život je svugdje dobar ako ste spremni prigrliti ono što vam on nudi i daje. Jednom sam u australskom outbacku, na farmi na kojoj smo postavljali instrumente, upoznao mladi par iz Europe koji su se preselili u Australiju da budu farmeri i kojima su prvi susjedi 200 kilometara daleko, a da dođu na božićnu proslavu vozili su 600 kilometara. Bili su jako sretni što nas vide, ali nisam imao osjećaj da im fali civilizacija. Bili su jednostavno zadovoljni i ispunjeni time da rade ono o čemu su maštali. Australija je novi svijet, njoj su pečat dali ljudi koji su težili za novim početkom i boljim životom. Zemlja je bogata mineralnim resursima i primjer je fruit basket demokracije, gdje se ne očekuje da se baš do kraja asimilirate kao, recimo, u Kaliforniji. Nedostatak je to što u Australiji fali konkurencije, naročito u uslugama. Zato vam se ponekad sve čini dosta sporo u odnosu na Kaliforniju. Život u Canberri nije jeftin, ali je vrlo kvalitetan jer nema prometne gužve i zrak je izuzetno čist. Najveća razlika između Australije i Hrvatske je u tome što je Australija društvo niskog, a Hrvatska društvo visokog konteksta. To je malo dulja tema za raspravu.

Koja su znanja potrebna za bavljenje tim područjem?

Fizika, matematika i informatika, engleski jezik i dobra komunikacija. Najvažnije od svega je da morate biti zaljubljeni u ono što radite.

Čime biste se bavili da niste u znanosti?

Otkada znam za sebe, želio sam postati astronaut. Međutim možda je ovo dobra prilika da naglasim kako je moderni znanstvenik koji radi na akademiji u isto vrijeme istraživač, predavač, komunikator, pedagog, pisac, urednik, menadžer, administrator, organizator... Život znanstvenika je dinamičan i nikad ne znate što vas čeka kad se probudite. Najvažnije od svega je da na posao idem s osmijehom na licu jer sam zaljubljen u ono što radim i ne bih to nikada mijenjao. Najsretniji sam kad otkrijemo nešto novo i kad doživim da mladi ljudi koji dođu raditi sa mnom s raznih strana svijeta završe doktorat te postanu samostalni i odgovorni znanstvenici, a razna vrata im se otvaraju. To me ispunjava.

Dolazite li često u Hrvatsku?

Barem jednom godišnje. Dio mog posla su česta putovanja, a budući da živim u Australiji, zbog velikih udaljenosti često kombiniram putovanja i letim u jednom smjeru oko svijeta tako da stanem na nekoliko mjesta. Budući da je jedna od konferencija ona u Beču, obično je to doba godine kad svratim i u Hrvatsku. Ove godine sam bio dvaput jer sam s obitelji ljetovao kod nas.

Kakva je suradnja s hrvatskim znanstvenicima?

Odlična, a hrvatska geofizika je izvanredna. Imamo i znanja i kvalitetne predavače i tradiciju, a mislim da je geofizika brend na kojem bismo mogli graditi promociju naše znanosti u svijetu. Andrija Mohorovičić zadužio nas je prije više od 100 godina svojim otkrićem i to je nešto što se prepoznaje u svijetu. To da je upravo on otkrio diskontinuitet između kore i plašta Zemlje i prvi izmjerio njegovu dubinu - a znajući koliko jake su bile druge europske škole u to vrijeme i koji su bili njegovi uvjeti u usporedbi s njihovim - pothvat je koji je ravan osvajanju tri mundijala zaredom.

  • +3
Čudesni reljefi misterioznog Marsa Izvor: Licencirane fotografije / Autor: NASA

Imate li poruku za mlade koji se zanimaju za ove teme – gdje studirati, s kime surađivati…

Mladima iz Hrvatske savjetovao bih da studiraju u Hrvatskoj jer, sa svim svojim prednostima i nedostacima, naš obrazovni sustav će ih vrlo dobro pripremiti za postdiplomski studij u bilo kojoj instituciji ili državi na svijetu. Dat će im i potrebnu dubinu i širinu. Bilo bi izuzetno pozitivno kada bi se dodiplomskim studentima na našim fakultetima dalo više prilike da surađuju sa znanstvenicima već u vrijeme studiranja, i to već od prve ili druge godine, na način da budu uključeni u njihove znanstvene projekte. Duljina trajanja rada na projektu bila bi jednaka trajanju semestra. To bi bilo moguće ako se sveučilište postupno transformira iz predavačkog u istraživački tip. Sveučilište u Zagrebu je predavačkog tipa, dok je ANU, primjerice, istraživačkog tipa.