Leteće ribe u zraku mogu ostati više od 40 sekundi i prijeći više od 400 metara brzinama od oko 70 kilometara na sat.

Nakon što je svojoj djeci čitao fascinantne priče o poletušama, korejanski inženjer Haecheon Choi odlučio je zajedno sa svojim kolegom Hyumingom Parkom istražiti tajnu njihovih neobičnih sposobnosti. Studija je predstavljena u novom izdanju časopisa Journal of Experimental Biology

Choi i Park ribu su prvo bezuspješno pokušavali pronaći na slavnoj japanskoj ribarnici Tsukiji, da bi Park konačno uspio upecati 40-ak njih u Istočnom korejanskom moru. Od ulova je odabrao pet riba slične veličine i potom ih odnio u Korejanski centar za istraživanje morskih životinja. Ondje su poletuše osušili i preparirali – neke s raširenim perajama kao u letu, a druge s perajama položenim uz tijelo – kako bi ih testirali u vjetro-tunelu.

Tim je ondje na krila postavio senzore i mijenjao nagib ribe od 15 do 45 stupnjeva simulirajući let. Rezultati su pokazali da se morski letači svojim krilima za jedrenje bolje koriste od kukaca te jednako dobro kao lastavice. Ribe su najdalje odletjele kada su tijelom bile postavljene paralelno s površinom vode. Iste peraje prislonjene uz tijelo omogućile su im pak odlično kretanje kroz vodu. Tim je otkrio i da leđne peraje poletuša ubrzavaju protok zraka preko leđa do repa, što stvara slične sile uzgona kao kod zrakoplova.

Choi i Park namjeravaju napraviti zrakoplov koji bi koristio aerodinamična svojstva ovog izuzetnog morskog stvorenja.

Leteće ribe uglavnom žive u toplim tropskim i suptropskim morima. Ima ih 64 vrste. Najčešće lete uz površinu vode, međutim, ponekad se uzdižu i do šest metara iznad nje. Prije uzleta ubrzavaju se pomoću 70-ak zamaha repom. Let koriste za bijeg od grabežljivaca tuna, dupina i liganja, a same se hrane planktonom.

Afrička poletuša Parexocoetus mento živi i u Jadranskom moru. Najveći primjerci te vrste ne prelaze dužinu od 11 cm. Jedna je prije dvije godine zalutala sve do ugljanske luke.