intervju: luka abrus

'Radnici nam odlaze u Njemačku i Dansku, ali ne zbog plaće...'

28.01.2018 u 12:33

Bionic
Reading

Domaći start-up prije deset godina poznat kao 'klinci koji rade aplikacije' danas je tvrtka Five sa zagrebačkom adresom i njujorškim uredom koja se na digitalnom bojnom polju za svjetske klijente bori s istim takvim konkurentima. Na čelu Fivea nalazi se Luka Abrus te nam kaže kako su već odavno prestari da bi ih itko smatrao wunderkindima… Kakvo odrastanje na umu ima ovaj poslovnjak iz glumačke obitelji koji se rješava stresa svirkom u poznatim bendovima, pročitajte u intervjuu koji je dao za tportal

Prihod od 50 milijuna kuna, ured u Americi, preko 130 zaposlenih, sve to stoji iza zagrebačke tvrtke Five nastale po principu 'uđi u igru i stvaraj globalne proizvode'. Otkriva nam to njen čelnik, 35-godišnji Luka Abrus, s kojim smo popričali o radu na stranim tržištima, domaćoj klimi te planovima u novoj godini.

Nedavno ste osvojili Zlatnu kunu u kategoriji srednjeg trgovačkog društva. Što za vas to znači s obzirom na uvjete u kojima poslujete – prvenstveno ste orijentirani na Ameriku?

Da se oslanjamo na Hrvatsku, vjerojatno bi nam to otvorilo neka vrata i izdiglo nas na veću poslovnu scenu, no mi smo 100 posto okrenuti izvozu. Nagrada nam najviše znači zbog ljudi, da znaju da rade u dobroj firmi kojom se mogu pohvaliti i roditeljima. Od malog start-upa iz ruševnih ureda izrasli smo u takoreći pravu tvrtku koja radi i živi od tržišta. Sada spremamo daljnji rast i nove velike klijente – konstantno smo u lovu, a dvije nove veće suradnje već smo započeli s prvim danima 2018.

  • +13
Luka Abrus Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

Kad kažete da ste 100 posto otvoreni izvozu, što to znači - koja tržišta su u igri, kakav prihod ste imali lani?

Sve se odnosi na Ameriku - u njoj je većina naših klijenata i ondje imamo i vlastiti ured s pet od ukupno 135 zaposlenih. Naša poslovna priča krenula je iz Hrvatske, no s prvim međunarodnim poslom od 2009. okrenuli smo se američkoj strani biznisa i domaće projekte u biti odbijamo kako nas ne bi usporavali. To nema veze s birokracijom ni zakonima, jednostavno se radi o strateškoj odluci – radije smo prihvaćali manje poslove vani kako bismo ondje postali prepoznatljivi. Naši prihodi lani su bili oko 50 milijuna kuna.

Kako je sve krenulo - prije vlastite tvrtke radili ste u velikim korporacijama, Microsoftu…

Da, iskustvo sam prvo skupljao radeći kao programer u manjim tvrtkama te potom radeći sedam godina u Microsoftu. U to doba sam upoznao i Viktora Marohnića, osnivača tvrtke Five, i pridružio mu se. Jednostavno, obojica smo dijelili sličnu ideju – nismo htjeli stajati sa strane (i prodavati tuđi softver) dok se prave stvari događaju, najviše na američkom tržištu. Htjeli smo ući u igru i stvarati globalne proizvode.

A kakvi su glazbeni planovi, jer znamo da svirate s Ljetnim kinom i Kopitom – je li ikada bila dvojba glazba ili biznis ili je to oduvijek moglo ići skupa?

U nekom trenutku sam razmišljao hoću li ići na Glazbenu akademiju, no na svu sreću presudio je FER. Taj izbor mi je potvrdio i profesor iz glazbene škole, a nikad nisam saznao je li to imalo veze s njegovom procjenom mog talenta ili ipak nekim životnim iskustvom. Nastupa uvijek ima, barem jednom mjesečno. Ta ekipa su sve stari prijatelji koji nemaju veze s biznisom i to je odličan lijek protiv stresa - tada smo svi neke druge osobe.

Dugo godina najveći klijent u Hrvatskoj bio vam je Konzum. Kako se razvoj te poslovne priče odrazio na vas?

S Konzumom smo, s povremenim prekidima, radili sve do 2015. godine. Za njih smo razvijali mKonzum i oni su bili stvarno inovativni po tom pitanju. Suradnju smo završili prije svega što se dogodilo s Agrokorom tako da nas to nije pogodilo, a to je zapravo bio jedini klijent s kojim smo radili veći posao u Hrvatskoj. Ostatak našeg poslovnog sektora većinom nas je gledao kao klince s mobitelima, ali činjenica stoji da u Hrvatskoj i regiji još uvijek ni ne postoji potencijal da se razvije pravi biznis, odnosno dobije povrat investicije kroz te tehnologije.

S kim sve radite vani i kako vas doživljavaju?

Glavna imena su glazbeni streaming servis Napster, aplikacija za učenje stranih jezika Rosetta Stone, lanac hotela Marriot International te tvrtka iza vodećeg enterprise softvera za upravljanje ljudskim resursima, Erecruit. Tu su još deseci u Hrvatskoj manje poznatih firmi. Osim Amerike, radili smo dosta u Velikoj Britaniji, Irskoj, Austriji i Njemačkoj, ali je na kraju sve gravitiralo prema SAD-u, gdje smo uspjeli stvoriti ime. Još nismo stali na loptu i rekli sami sebi da smo dovoljno jaki jer se konstantno uspoređujemo s boljima i većima od sebe. Naši najveći konkurenti su njujorške i američke agencije koje su u svjetskom vrhu, rade vrhunski posao i to je ekipa protiv koje se borimo za klijente. Ondje smo de facto Amerikanci s timom koji je u Europi, a prestari smo već da bi nas gledali kao wunderkinde. Procjenjuju nas samo po našim referencama i iskustvu, i to je ono na čemu trebamo raditi u godinama ispred nas. Za naš uspjeh ključno je to da su naši klijenti i proizvodi koje za njih radimo uspješni te veliku pažnju posvećujemo analitikama, konverzijama, angažmanu i rastu tih projekata.

Kako se promjena političkog okruženja izborom Donalda Trumpa za predsjednika odrazila na biznis u SAD-u?

Nimalo, osim što sad imamo koju temu više za neformalni razgovor pri otvaranju sastanaka.

Na nedavnom Career Speed Dateu vrbovali ste studente zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva - tko još ima šansu zaposliti se kod vas?

FER, PMF, FOI, ETF… to su profili koji se najviše traže. Većinom zapošljavamo dizajnere i inženjere, imamo i nekoliko ljudi ekonomskog usmjerenja, no 90 posto našeg kadra su navedene struke. Uvijek smo u potrazi za dobrim ljudima, a događaju nam se i odlasci zaposlenika u inozemstvo – Njemačku, Irsku, Dansku… i to je problem s kojim se suočavaju sve domaće IT tvrtke. Rekao bih da nije stvar samo u plaćama jer uglavnom odlaze odlični ljudi koji su jako dobro plaćeni i rade zanimljive poslove. No vani je prilika za promjenu posla mnogo više, a i članovi njihovih obitelji koji u Hrvatskoj ne mogu naći posao ondje će bolje proći i često iniciraju odlazak.

Prošle godine i u Hrvatskoj smo posvjedočili nekim pozitivnim pričama - što se po vama posebno istaknulo?

Par pozitivnih imena se tu vrti - tu je Nenad Bakić sa svojom inicijativom koja je prijeko potrebna društvu, Mate Rimac je napokon ušutkao kritičare, a i nama uzor može biti Damir Sabol. Četvrta priča je Bellabeat - nama je jako potreban startup sličan njima koji će napraviti veliki boom na tržištu i pokazao koliko široko moramo i možemo razmišljati. Iz te priče nedavno je izašlo mnogo obrazovanih ljudi koji će to iskustvo primjenjivati u drugim, nadam se i vlastitim, tvrtkama. I Infobip radi velike stvari po svijetu, donekle ispod radara domaćih medija.

Je li Zagreb jedina adresa za uspješnu IT priču? Kakvom smatrate scenu u Osijeku i Splitu?

Osijek je stvorio vrlu pozitivnu priču kroz Osijek Software City i probudio grad, a u Splitu ima nekoliko većih tvrtki s odličnim talentom. No, kao i Zagrebu, nedostaje prava uspješna domaća priča da sve digne na višu razinu, nešto poput NSofta u Mostaru. I mi imamo nešto veći ured u Osijeku te manji u Splitu.