Poznata je činjenica da ljudi imaju problema s poimanjem eksponencijalnog rasta; neki znanstvenici čak smatraju da su takvi zadaci nemogući za nas jer evolucijski nismo opremljeni za njih – tijekom razvoja od primata do homo sapiensa imali smo koristi od zbrajanja, ali ne i od eksponencijalnog razmišljanja
Dobra ilustracija ovog problema je jednostavna igra koja počinje pitanjem: 'Koliko puta trebate presaviti list papira da bi on postao debeo koliko i udaljenost od Zemlje do Mjeseca?' (pogledajte video dolje)
Uzmimo primjerice tanak papir kakav se koristi za tiskanje Biblije. Recimo da je njegova debljina samo jedna tisućinka centimetra – to je 10 na -3 cm, odnosno 0,001 cm. Pretpostavimo da imamo list papira veličine dvostruke stranice novina. Počnimo ga presavijati. Što mislite, kolika će biti njegova debljina ako ga presavijemo 30 puta? Kada ga presavijete jedan put, njegova će debljina biti 0,002 cm. Presavijte ga dva puta i dobit ćete debljinu od 0,004 cm. Svakim presavijanjem debljina papira se udvostručuje (no uočite da se svaki put udvostručuje debljina koja je prethodno udvostručena). Ako tako nastavite, nakon deset presavijanja dobit ćete papir debljine 1,024 cm. Ako ga presavijete 17 puta, udebljat će se na 131 cm, a nakon 25 puta do 33.554 cm, što je visina gotovo jednaka Empire state buildingu.
Ovakav rast zove se eksponencijalnim. Nakon 30 presavijanja debljina papira će narasti do visina na kojima lete zrakoplovi, nakon 40 puta do prosječnih visina na kojima lete GPS sateliti, a nakon 45 puta stići ćete do Mjeseca.
Jedna od stvari koje u današnjem svijetu rastu po eksponencijalnoj krivulji jest tehnologija. Neki znanstvenici, među kojima i Stephen Hawking, stoga smatraju da bi roboti svojim sposobnostima razmišljanja mogli nadići ljude već do 2100. godine. Naravno, ako se takav razvoj nastavi. Za sada nema naznaka da neće!
