INTERVJU: TOME ANTIČIĆ

Novi ravnatelj ima ambiciozne planove za Ruđer!

28.07.2012 u 10:55

Bionic
Reading

Nakon razrješenja dr. Danice Ramljak, 6. srpnja 2012. za novog ravnatelja Instituta 'Ruđer Bošković' izabran je fizičar dr. Tome Antičić. U intervjuu smo pokušali saznati tko je, kako razmišlja i što planira poduzeti da Institut vrati svoje nekadašnje mjesto i ugled

Kako vidite budućnost Instituta 'Ruđer Bošković' – može li on vratiti stari sjaj?

'Ruđer' apsolutno može vratiti stari sjaj. Štoviše, ima potencijal i za puno više. IRB je najbolji hrvatski institut za temeljna istraživanja i to, kao i multidisciplinarnost, treba poticati. Uz prave mjere za koje ću se boriti moći će se lakše komercijalizirati, što će pridonijeti gospodarstvu.

Bili ste jedan od glasnijih kritičara bivše ravnateljice, mada ste joj bili savjetnik. Što je bilo dobro kod nje i što ćete nastaviti, a što ćete mijenjati?

Mislim da su neke od njenih ideja bile dobre i osobno sam ih podržavao. Međutim, s vremenom se ispostavilo da se ne radi dovoljno na njihovoj realizaciji, što je dovelo do mnogih problema u poslovanju i stvorilo nepotrebne tenzije. Među ostalim, zadiralo se u odluke važnih tijela poput Znanstvenog vijeća, koje je postalo gotovo nefunkcionalno.

Znanstvena Biografija

Dr. sc. Tome Antičić istaknuti je znanstvenik s velikim međunarodnim ugledom. Dosad je objavio 94 znanstvena rada, koji su indeksirani u bazi podataka Current Contents, a citirani su više od 2600 puta s H-indeksom 28.

Od 2008. godine predstojnik je Zavoda za eksperimentalnu fiziku (ZEF) na IRB-u. Pod njegovim vodstvom ZEF je ubrzo prerastao u najuspješniji zavod Instituta. Od ukupno 16 FP7 projekata, koliko ih je na IRB-u, čak devet ih ima ZEF, a njihova je vrijednost veća od 15 milijuna kuna. Uz europske projekte Zavod ima velik broj drugih međunarodnih projekata, poput NATO i IAEA, kao i međunarodnih ugovora od kojih dobiva značajne financijske prihode, a predvodi i po broju objavljenih znanstvenih publikacija. Dr. Antičić voditelj je i FP7 projekta 'Particle Detectors' vrijednog preko osam milijuna kuna, koji je ujedno i najveći takav projekt iz fizike ne samo na IRB-u, već i na razini Hrvatske.

Svoju je znanstvenu karijeru započeo na Sveučilištu u Londonu gdje je, kao jedan od najboljih studenata, diplomirao fiziku 1990. Na Sveučilištu Cambridge magistrirao je teorijsku fiziku 1991, a 1997. je doktorirao na Johns Hopkins Sveučilištu u Baltimoreu (SAD), na eksperimentalnoj fizici čestica. Većinu rada na doktoratu proveo je na istraživanjima u sklopu L3 eksperimenta na CERN-u, gdje se i danas bavi istraživanjem stranih čestica.

Voditelj je Povjerenstva IRB-a za strukturne fondove, nacionalni je ekspert pri Europskoj komisiji za projekt 'FP7 Cooperation – Energy', voditelj je Povjerenstva za praćenje Okvirnih programa Europske zajednice za istraživanje i tehnološki razvoj, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH.

Jedna od ključnih stvari koje želim uvesti jest da o svim važnim odlukama raspravljaju relevantna tijela i da se poštuju. Dalje, odluke neće biti bazirane na osobnim interesima, već isključivo na kriterijima izvrsnosti i potencijala. Trebat će donijeti brojne pravilnike koji će omogućiti da poslovanje IRB-a bude transparentnije, što će omogućiti znanstvenicima da se više okrenu svom radu.

Mislite li da Ramljak ima šanse dobiti sudsku tužbu protiv razrješenja?

Ne znam detalje, a i nije na meni da se uplićem u sudske odluke. Kako god da ispadne, mislim da je nemoguće voditi stožerni institut bez podrške znanstvenika.

Koji su prvi ključni potezi koje namjeravate povući?

Postoje brojne inicijative koje treba hitno pokrenuti. Među ostalim, tu je pisanje pravilnika koji će olakšati komercijalizaciju ideja znanstvenika i omogućiti da se dobit u velikoj mjeri vrati njima.

Tu su i promjene Statuta kako bi se široj znanstvenoj zajednici i industriji omogućilo korištenje kapitalne opreme IRB-a. Takvo otvaranje omogućit će kvalitetnu prijavu na strukturne fondove. Smatram da je program Otvorene infrastrukturne platforme za inovativne primjene u gospodarstvu i društvu (O-ZIP) ključna inicijativa.

Nadalje, poticat će se i što veći broj prijava na europske fondove, posebno na projekte koji se tiču mobilnosti znanstvenika.

Može li institut biti motor nekih grana gospodarstva i kojih?

Dakako da može, a i mora. IRB može predvoditi u brojnim strateškim granama kao što su zdravstvo, prehrana, okoliš i vrhunska tehnologija. Za njih IRB ima jedinstvene uređaje i znanje vrijedno ne samo u RH, već i u široj regiji. Taj potencijal nije dovoljno iskorišten, no to će se promijeniti kroz brojne mjere.

Hoćete li nastaviti rad na raščišćavanju zaostalih afera s ugovorima na Institutu?

Svakako.

Kakav je vaš stav prema odlaganju radioaktivnog materijala na IRB-u? Neki smatraju da je to bio prenapuhani slučaj jer je riječ o radioaktivnosti slabog intenziteta za koju su prostori IRB-a predviđeni.

IRB je uvijek proizvodio radioaktivni otpad u svojoj djelatnosti. To su male i bezopasne količine koje su se odlagale na IRB-u, a cilj nam je dobiti vanjsko financiranje da se odlagalište modernizira.

Zašto ste svojevremeno bili protiv ugovora IRB-a sa Svjetskom bankom?

IRB preko Svjetske banke može doći do iznimno važnih investicija. Nažalost, investicija u Ruđer Inovacije nije se pokazala promišljenim ulaganjem, zbog čega IRB mora razmisliti o daljnjim koracima.

Puno ste vremena proveli obrazujući se u inozemstvu. Kako vam to iskustvo može pomoći?

Cijelo moje znanstveno obrazovanje bilo je na Zapadu u vrhunskim institucijama. Naravno da je to iskustvo korisno, jer mogu jasnije vidjeti nedostatke u domaćem okruženju te kako je to vani riješeno. Iskustvo s CERN-a posebno je relevantno jer tamo uspješno surađuju tisuće znanstvenika, a ključne odluke postižu se dogovorom u kojem su znanstveni argumenti jedini relevantni. Za takvu atmosferu treba postići povjerenje među znanstvenicima. Njega na IRB-u još nema dovoljno, no već u nekoliko mjeseci situacija se uvelike poboljšala.

Koji su po vašem mišljenju trenutačno najveći problemi IRB-a - primjerice, odnos s MZOS-om i ostalim institucijama, školarine, financiranje, doktorski studiji, strukturni fondovi i sl?

Moram reći da je suradnja s MZOS-om izvrsna. Imamo iste ili slične ciljeve, premda smo svjesni ograničenih uvjeta u kojima moramo raditi. Tu mislim, između ostalog, i na manjak financija, ali i inertnost šire akademske zajednice kada su u pitanju promjene.

IRB želi imati svoje doktorske studije jer svojim iskustvom može pridonijeti obrazovanju doktoranata. Međutim, svjesni smo da je Hrvatska mala i da, uz to, ima disproporcionalno malu znanstvenu zajednicu, pa bi i moguće doktorske studije organizirali u partnerskom odnosu s drugim institucijama.

Mislim da je iznimno važan problem nedostatak slobodnih novačkih mjesta. Novaci su najbolje što je hrvatsko školstvo stvorilo pa je tragedija što ne mogu ostati u Hrvatskoj, posebno jer IRB može voditi i do tri puta više novaka nego sada, a interes postoji. IRB će morati ponešto promijeniti pristup obrazovanju novaka jer će jedan od ciljeva biti da oni konačno proaktivnije sudjeluju u gospodarstvu.

Što se financiranja tiče, problem je u nedostatku i raspodjeli novca. Najboljima treba dati najviše kako bi se motivirali, a usput potaknula konkurentnost kod lošijih. Nadam se da će novi projekti preko HrZZ-a ići u tom smjeru.

Strukturni fondovi su prilika da se IRB i hrvatska znanost preporode i mi intenzivno radimo na tome. Stožerni projekt koji IRB priprema jest Otvorene infrastrukturne platforme za inovativne primjene u gospodarstvu i društvu (O-ZIP). Njegovo je težište na poboljšanju najpropulzivnijih dijelova IRB-a s najvećim komercijalnim potencijalom te dokazanom izvrsnošću u dobivanju europskih projekata, čime će se ti dijelovi IRB-a otvoriti široj hrvatskoj akademskoj i industrijskoj zajednici.

Imate sina. Kako uspijevate povezati svoj obiteljski život s poslovnim?

Nije jednostavno, ali se trudim. Svaki slobodan trenutak provodim s njim.

Imali ste jednu od ključnih uloga u krimiću o IRB-u. Izgleda da vam gluma leži.

Ne znam koliko mi gluma leži, ali imam afinitete prema kazalištu i filmu. To je medij koji može jako pridonijeti približavanju znanosti javnosti i učiniti je atraktivnom za karijeru. Postoji veliki interes na IRB-u da se stvori cijela serija emisija u kojima bi glumci bili znanstvenici.

Što mislite o zastupljenosti pseudoznanosti u našim medijima, osobito na nacionalnoj TV? Treba li se znanstvena zajednica više angažirati?

Ima previše pseudoznanosti na TV-u. Veliki dio krivnje leži i na znanstvenoj zajednici koja je prečesto inertna i nefleksibilna te posvađana sama sa sobom. Pokušat ću to promijeniti sa strane IRB-a.

Sudjelovali ste u nekim projektima u CERN-u. Mislite li da RH treba ući u članstvo i u kojem svojstvu?

CERN je po brojnim kriterijima centar fizike u svijetu i važno je da Hrvatska u njemu ima što veći angažman. Time ne samo da ostajemo u samom centru svjetske znanosti, već i u kontaktu s vrhunskim tehnologijama i know-howom. Dugoročno, Hrvatska od toga može profitirati financijski i zadržati najbolje znanstvenike.

Idealno bi bilo imati članstvo u CERN-u, no ne može se ignorirati iznimno teško financijsko stanje u RH. Za sada je stoga korisnije omogućiti nekim novacima i seniorima da rade na CERN-u. Bilo bi dobro da većina investicija za CERN bude usmjerena prema hrvatskoj industriji. Tu naše tvrtke nisu dovoljno propulzivne, no drago mi je što su neki IRB-ovi stručnjaci spremni sami otvoriti svoje tvrtke. U ovom trenutku imamo suradnju s najboljim zapadnim firmama za razvoj detektorskih tehnologija potrebnih CERN-u.