#dobre priče

Mlada kemičarka traga za biomaterijalom koji će zamijeniti koštano tkivo: Starenje uzrokuje sve češća oštećenja i velik je izazov pronaći najbolje liječenje

07.06.2020 u 20:57

Bionic
Reading

Kemičarka Antonia Ressler, dobitnica ovogodišnje stipendije Za žene u znanosti, asistentica je na Zavodu za fizikalnu kemiju. Vodi laboratorijske vježbe za studente, sprema doktorsku disertaciju, upravlja europskom mrežom mladih keramičara i nalazi vremena za svoj najveći hobi - slikarstvo

Rođena Koprivničanka Antonia Ressler za kemiju se zagrijala još u tamošnjoj Gimnaziji Frana Galovića. Studij kemije i inženjerstva materijala na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu bio je njen prvi izbor i kemiji je ostala vjerna sve do danas.

Nakon diplome postala je asistentica u Zavodu za fizikalnu kemiju, u kojem vodi laboratorijske vježbe za studente. Kroz njene ruke prolaze i diplomski i završni radovi studenata pod mentorstvom prof.dr.sc. Hrvoja Ivankovića, pod čijim vodstvom razvija biokompatibilne materijale na temelju hidroksiapatita za primjenu u inženjerstvu koštanog tkiva. Ovaj projekt financira Hrvatska zaklada za znanost.

Uz sve to nađe vremena za svoju doktorsku disertaciju. Tema? 'Biomaterijali na temelju kitozana i hidroksiapatita supstituiranog metalnim ionima za primjene u tkivnom inženjerstvu'.

'Ovaj projekt nastavlja se na prethodni rad i cilj mu je istražiti metode za poboljšanje mehaničkih i bioloških svojstava ispitivanih nosača, posebno utjecaj nosača na razvoj koštanih stanica i regeneraciju koštanog tkiva', kaže. Riječ je doista o materijalima budućnosti koji bi mnogim ljudima mogli promijeniti život.

Naime biomaterijali prirodnog ili sintetskog podrijetla na temelju metala, keramike i polimera ugradnjom u organizam mogu djelomično ili potpuno zamijeniti koštano tkivo ili određenu funkciju. Biomaterijali na temelju polimera i biokeramike svrstavaju se u treću generaciju biomaterijala koji potiču stanični odgovor na molekulskoj razini.

Starenje ljudske populacije uzrokuje sve češća oštećenja ili bolesti koštanog tkiva i velik je izazov pronaći najbolji i najkvalitetniji način liječenja. Traga se za novim rješenjima koja bi zamijenila dosadašnji pristup. I to je ono na čemu radi i ona.

'Inženjerstvo koštanog tkiva temelji se na primjeni nosača za poticanje obnove kosti pomoću okolnog tkiva ili primjeni nosača kao predloška za isporuku ugrađenih koštanih stanica', objašnjava znanstvenica.

Istražuju se mogućnosti nove generacije nosača na temelju visokoporoznih kompozitnih materijala. Oni bi trebali obnoviti, poboljšati ili zamijeniti prirodno tkivo kod kojeg je došlo do zatajenja ili djelomičnog gubitka.

'Konvencionalni usadci sve se više zamjenjuju nosačima koji imitiraju strukturu i kemijska svojstva prirodnog mineralnog tkiva', kaže. 'Inženjerstvo tkiva, zadnje generacije biomaterijala, usmjereno je na materijale koji mogu poticati stanični odgovor na molekulskoj razini, uz mogućnost obnavljanja koštanog tkiva', objašnjava.

Inženjerstvo tkiva novo je multidisciplinarno polje istraživanja; ono zahtijeva znanja iz biologije, kemije, fizike, medicine i inženjerstva materijala. Razvoj biomaterijala dugotrajan je proces, nakon kojeg slijede istraživanja in vivo i klinička ispitivanja.

'Danas se u svijetu već koriste umjetni materijali za regeneraciju koštanog tkiva. Međutim znanstvenici diljem svijeta i dalje pokušavaju naći idealan nosač za regeneraciju tkiva. Mislim da nas u narednim desetljećima ne očekuju samo velika otkrića u inženjerstvu koštanog tkiva, već u inženjerstvu tkiva općenito', gleda u budućnost.

U sklopu doktorske disertacije koristi biopolimer kitozan i pomoću njega priprema visokoporoznu strukturu nalik prirodnom tkivu. On degradira u ljudskom organizmu pa nema potrebe za dodatnim kirurškim zahvatima vađenja nosača, kao što je slučaj s inertnim implantatima koji se trenutno koriste.

'Hidroksiapatit čini mineralošku fazu našeg prirodnog koštanog tkiva i zato se koristi u polimernoj matrici kitozana. U sklopu doktorske disertacije pripremljeni hidroksiapatit supstituira se ionima magnezija, stroncija, cinka ili selenija kako bi se oponašala kemijska i fizikalna svojstva onog u prirodnom tkivu', objašnjava. Visokoporozni nosač oponaša fizikalna i kemijska svojstva prirodnog koštanog tkiva, a prisutni metalni ioni potiču njegovu regeneraciju.

Njezin trud nije ostao nezamijećen. Još kao studentica s kolegama Rokom Blažicem i Denisom Žagarom dobila je rektorovu nagradu za znanstveni rad na temu 'In vitro enzimska razgradnja poli(ε-kaprolaktona) i PCL/GEL mješavine za biomedicinsku primjenu' pod mentorstvom prof.dr.sc. Mirele Leskovac, a na međunarodnoj konferenciji mladih znanstvenika u keramici njezino usmeno izlaganje proglašeno je najboljim.

Young Ceramists Network (YCN) inicijativa je Europskog keramičkog društva (ECerS). Cilj ove mreže je pomaganje i udruživanje mladih znanstvenika i studenata u istraživačkom području keramičkih materijala. Uključeno je više od 700 mladih znanstvenika, a vodi ih petero njih, među kojima je i ona.

'Organiziramo radionice, studentske večere tijekom kongresa, informiramo članove o poslovnim prilikama i povezujemo znanstvenike iz istog područja kako bi lakše ostvarili suradnju', objašnjava.

Znanost, upravljanje znanstvenom mrežom, čitanje studentskih radova i pisanje doktorata dovoljni su da se ispuni svačiji život. Ona unatoč svemu nađe vremena da se opusti uz dobru knjigu, a njezina je velika ljubav i slikarstvo...

'Slikanjem se opuštam od svakodnevnih obaveza i najčešće slikam akrilnim bojama', kaže, dodajući da najviše voli impresionizam, posebice djela Claudea Moneta, slikara koji se nikad nije odvajao od svog slikarskog stalka i sve je svoje slike dovršavao na otvorenom. Čak si je i brodić kupio da može slikati dok plovi Seinom.

Znanstvenica pak čvrsto stoji na zemlji i čeka priliku da se napokon vrati u svoj laboratorij na Marulićevu trgu, oštećen u potresu.

  • +5
Antonia Ressler ispred zgrade svog fakulteta na Marulićevu trgu u Zagrebu Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

'Laboratorij u kojem radim pretrpio je manja oštećenja u odnosu na druge zgrade Fakulteta. Uprava na čelu s dekanom, prof.dr.sc. Tomislavom Bolančom odmah je reagirala i krenula u sanaciju', objašnjava, dodajući da je u posljednja tri mjeseca bila usmjerena na online nastavu sa studentima i pisanje znanstvenih radova. Istraživačkom radu u laboratoriju vraća se za nekoliko dana.

'Mislim da smo se na razini Fakulteta odlično snašli. Svi su zaposlenici dali sve od sebe kako bi studentima prenijeli znanje nastavom na daljinu', kaže Antonia Ressler.