DIV SE ZAHUKTAVA

LHC prvi put nadišao konkurenciju

15.09.2010 u 08:51

Bionic
Reading

Veliki hadronski sudarač (LHC) kraj Ženeve počeo je ovih dana pokazivati svoje prave mogućnosti. Znanstvenici koji na njemu rade objavit će rezultate koji prvi put nadilaze uspjehe američke konkurencije

Naime, tim u institutu CERN uspio je za manje od četiri mjeseca prikupiti više podataka o tzv. 'pobuđenim kvarkovima' nego što ih je ekipa na sudaraču Tevatron u institutu Fermilab u Bataviji u Illinoisu skupila za posljednje četiri godine.

Kvarkovi se smatraju najmanjim sastavnim dijelovima atoma koji sami nisu izgrađeni ni od čeg manjeg. Međutim, otkrivanje kvarkova u pobuđenom stanju moglo bi pokazati da ta ideja nije točna, jer ono može nastati samo kada postoji promjena u načinu na koji se manje čestice u njima međusobno povezuju.

Znanstvenici iz Fermilaba koji već neko vrijeme tragaju za pobuđenim kvarkovima isključili su mogućnost njihova postojanja na masama do 870 gigaelektronvolti. No LHC-ov detektor ATLAS uspio je taj raspon povećati za oko 40 posto na 1.260 GeV.

'Naravno, svi smo jako uzbuđeni, jer smo izgradili stroj koji može ući u novi energetski režim', rekao je Tom LeCompte iz ATLAS-a.

'Već sada smo ušli u utrku, ako nismo i bolji od Tevatrona', dodao je Albert De Roeck s LHC-ova detektora CMS.

Međutim, Kurt Riesselmann, glasnogovornik Fermilaba, ističe da, unatoč ovim rezultatima, Tevatron i dalje ostaje predvodnik u trci za otkrivanjem drugih čestica kao što je famozni Higgsov bozon, jer je prikupio znatno više podataka koje može analizirati. 'Tevatron će tu biti konkurentan još nekoliko godina', rekao je Riesselmann.

Veliki hadronski sudarač ubrzivač je fizikalnih čestica s najvećom snagom u svijetu. Nalazi se u tunelu kružnog oblika, opsega 27 kilometara, 175 metara pod zemljom ispod francusko-švicarske granice. Izgradila ga je Europska organizacija za atomska istraživanja radi različitih testiranja u području fizike visokih energija, a jedan od ciljeva mu je otkrivanje hipotetskog Higgsovog bozona i velike obitelji novih čestica predviđenih teorijom supesimetrije. Utemeljen je i izgrađen zahvaljujući suradnji više od 10.000 znanstvenika iz više od 100 zemalja te stotina sveučilišta i laboratorija.