Hearthstone je 24. kolovoza dobilo vitešku ekspanziju The Grand Tournament. Ovaj set od nešto više od 130 karata donio je niz noviteta koji će osvježiti igru te donijeti nekolicinu noviteta u pomalo ustajalu metu.
Razlog zbog kojeg igru recenziram praktički mjesec dana nakon što je izašla leži upravo u tome.

Trebalo mi je vremena da promotrim kako je ovo proširenje utjecalo na igru. Dvije nove mehanike – joust i inspire donijele su niz noviteta u dva dominantna moda – arenu i constructed. Koliko su ti noviteti zapravo kvalitetni, vidljivo je tek nakon određenog vremena.

Realno, metagame, odnosno stanje igre konstantno se mijenja. Ovo znači da stvari koje ću spomenuti u recenziji možda neće biti točne kroz nekoliko mjeseci, no onaj temelj koji definira ovu ekspanziju s vitezovima ostat će aktualan.

Uglavnom, da... inspire. Ova nova mehanika napravljena je da potakne igrače da se izvuku iz mentalnog sklopa ultra-agresivnih špilova koji su ljestvicom dominirali tijekom proteklih par mjeseci. Ona se aktivira kada koristite junačku moć aktivirajući dodati efekt napisan na karti. Trik kod te mehanike je taj da dolazi do izražaja tek kada raspolažete s dovoljno resursa za stvaranje miniona i aktiviranja njegove osobine koja inspirira. Ako samo stvorite miniona i netko vam ga odmah smakne, gubite na vrijednosti karte.

Ovo znači da se kartu isplati igrati tek kad imate kontrolu nad situacijom ili višak mane za njezinu aktivaciju. Spomenuta defenzivna praksa se s vremenom pokazalo kao dosta zanimljiv koncept koji u velikoj većini slučajeva funkcionira u osrednje brzim špilovima.

Joust je mehanika koja vam omogućuje da prosperirate ukoliko u špilu imate skupe karte. Pri igranju karte s 'joustom' vi i protivnik iz špila izvlačite nasumičnog miniona. Ako vaš minion košta više, dodatni efekt na karti se aktivira. Ako ne – ostavljeni ste s groznom kartom i vrlo vjerojatno izgubljenom partijom.

Tim rečeno, 50 posto novih mehanika u Hearthstone: The Grand Tournamentu nije baš sjajno riješeno. Tri joust karte koje trenutačno uspijevaju doživjeti redovito korištenje u constructedu (Gadgetzan Jouster, Tuskgar Jouster i Healing Wave) dokaz su kako ljudima ova mehanika bar u trenutačnoj meti nije pretjerano sjela.

Karte Legedary u najnovijoj eskpanziji uvele su malo dinamike zbog nekolicine koje koštaju od tri do četiri mane. Također, Blizzard je uveo nekoliko posebnih tech legendaryja koji su napravljeni kako bi suzbijali špilove poput zloglasnog Grim Patrona (sposobnog da bez problema u jednom potezu porazi protivnika).

Premda bih mogao ući u dugotrajnu analizu svake od klasa, reći ću kako je kompletan set napravljen kako bi pojačao one koje su do danas bile zapostavljene. Kao drugo, on nastoji usporiti metu do neke razumne granice. Premda je prvih nekoliko dana ovaj plan izgledao kao nešto što je doista profunkcioniralo, stvari su se ubrzo pokazale potpuno suprotnima.

Umjesto da potakne igrače da igraju sporije špilove, The Grand Tournament uzrokovao je porast broja hiperagresivnih špilova koji najviše beneficiraju pri uništavanju onih kojima treba puno vremena za stabiliziranje.

Pored toga, ova ekspanzija u sebi sadrži nevjerojatnu količinu loših karata koje će se možda pokazati korisnima tek u nadolazećim proširenjima. Trenutno stanje igre u neku ruku je suzilo spektar špilova koji su iskoristivi te unijelo nekolicinu novih tempo i agro špilova koji igru oblikuju u formu koju gledamo danas.

Tim rečeno, The Grand Tournament jedna od lošijih ekspanzija za Hearthstone. Ovo ne govorim zato jer su njezine karte loše. U proširenju je moguće pronaći gomilu fantastičnih rareova i epica na kojima se, realno, temelje neki od najboljih špilova (Secret Paladin i Dragon Priest). Problem je što pored njih postoji velika količina onih ne toliko fantastičnih kroz koje ćete morati prokrčiti kupovanjem mnogobrojnih paketića što je, siguran sam, bila i Blizzardova originalna nakana.

Drugim riječima, ako imate viška dusta, daleko vam se više isplati craftati tih par karata što vam fali, a paketiće ostaviti kao eventualni rezultat bolje ili lošije odigranih arena. Uglavnom, The Grand Tournament uspio je obaviti svoju osnovnu funkciju, a to je protresti igru i učiniti je zanimljivijom. Jedini pravi problemčić u svemu tome je što on ujedno i ostavlja relativno gorak okus u ustima zbog manjkave joust mehanike te nenamjernog propagiranja užasno iritantnih hiperagresivnih špilova.