NOVA NADA ZA BOLESNE

Hrvati srušili stoljetnu medicinsku dogmu o mozgu

26.07.2011 u 14:10

Bionic
Reading

Hrvatski znanstvenici dr. Darko Orešković i dr. Marijan Klarica oborili su 100 godina staru hipotezu o zaštitnoj tekućini u kojoj pliva mozak, a koja se nalazi u svim medicinskim udžbenicima

Njihovo otkriće moglo bi dovesti do značajnih promjena u pristupu liječenju bolesti tzv. vodene glave (hidrocefalus) te visokog likvorskog tlaka u glavi koji predstavlja vodeći uzrok smrti u populaciji ljudi mlađih od 40 godina u razvijenim zemljama.

Naš je dvojac na svojem istraživanju moždane tekućine, odnosno likvora, radio gotovo 30 godina.

Likvor je prozirna tjelesna tekućina, a djeluje kao mehanički jastuk koji amortizira udarce i nagle trzaje te štiti mozak.

Uvriježena teorija

Prema općeprihvaćenoj hipotezi iz 1919. godine, likvor nastaje samo u moždanim komorama, i to uglavnom iz koroidnog pleksusa koji je prožet mnoštvom kapilara. Tekućina se iz krvi secernira iz epitelnih stanica pleksusa i tako nastaje cerebrospinalni likvor (gotovo čista voda) koji potom teče prema površini mozga gdje se apsorbira u venski prostor. Ta ideja može se nazvati hipotezom rijeke koja ima svoj izvor, tok i ušće.

Međutim, hrvatski su znanstvenici eksperimentalno dokazali da ona ne stoji.

'Mi smo pokazali da likvor ne nastaje na nekom određenom mjestu, već nastaje i nestaje u čitavom likvorskom sustavu, i unutar mozga i na njegovoj površini pa i u leđnoj moždini, što znači da su za nastajanje i nestajanje likvora odgovorne kapilare u tkivu čitavog središnjeg živčanog sustava', rekao je za tportal dr. Darko Orešković.

'Ta se izmjena vrši i sa stanicama mozga i s krvnim žilama, odnosno kapilarama. Dakle, nema jednog mjesta na kojem nastaje likvor. Nastajanje i nestajanje likvora ovisi o osmotskom i hidrostatskom tlaku unutar kapilara i u okolnom tkivu te je slično nastajanju i nestajanju drugih tekućina u organizmu', objasnio je dr. Orešković.Povišeni likvorski tlak prati mnoge bolesti mozga kao što su traume glave (npr. u prometnim nesrećama, tučnjavama, padovima), krvarenja, upalne bolesti (npr. meningitis), tumori, hidrocefalus i sl. On otežava protok krvi kroz mozak, što dovodi do propadanja mozga, kome i smrti.

Težak put do priznanja

Dr. Marijan Klarica ističe da su ishodi današnjeg pristupa liječenju povišenog tlaka loši jer se nedovoljno poznaje prava priroda njegova nastanka i regulacije. Kaže da je, unatoč snažnim argumentima kojima su raspolagali, trebalo dosta vremena da inozemni časopisi prihvate njihove radove.

'Dug niz godina imali smo problema s publiciranjem rezultata naših istraživanja jer se nisu uklapala u općeprihvaćeno shvaćanje', rekao je dr. Klarica. 'No stvarni život i problemi u klinici vezani uz liječenje povišenog likvorskog tlaka i hidrocefalusa natjerali su istraživače da krenu novim putovima da bi našli bolja rješenja u liječenju takvih bolesti. Tako su naša istraživanja došla u fokus interesa stručne javnosti na tom području pa smo u posljednjih nekoliko godina objavili radove u vrhunskim znanstvenim časopisima', objasnio je dr. Klarica.