PROFESORI PORUČUJU

'Elitističke najave Bjeliša podsjećaju na Dinamo i Mamića'

11.11.2011 u 11:59

Bionic
Reading

Više profesora na sveučilištima diljem Hrvatske pozdravilo je nedavnu odluku Senata Zagrebačkog sveučilišta da podigne kriterije za upis na gotovo sve svoje sastavnice u akademskoj godini 2012/2013., međutim, većina njih smatra kako to ni približno nije dovoljno da se ono profilira u elitnu visokoškolsku instituciju koja bi trebala biti konkurentna i nakon ulaska Hrvatske u EU

Podsjetimo, rektor dr. sc. Aleksa Bjeliš i predsjednik Radne skupine za državnu maturu dr. sc. Antonije Dulčić u srijedu su u Rektoratu objavili kako je Senat predložio da se razina polaganja ispita u nekim predmetima (poput matematike i hrvatskog) na maturi podigne na višu u gotovo svim sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu koje se želi profilirati kao elitnije sveučilište. 'Hrvatskoj je potrebno jedno sveučilište koje će mladima ulijevati povjerenje da se školuju u dobroj ustanovi', rekao je tom prigodom prof. Dulčić.

No nedugo nakon što je ova najava objavljena u gotovo svim hrvatskim medijima, postalo je jasno da se s takvom pojednostavljenom idejom o postizanju izvrsnosti ne slažu svi profesori. Naime, većina ih misli da su za ostvarenje elitnog statusa potrebne daleko opsežnije reforme.

Važnija je kvaliteta profesora

Dr. sc. Ante Bilušić, profesor i prodekan za nastavu na splitskom PMF-u, kaže da mu je odluka UNIZG-a razumljiva jer je, barem što se tehničkih i prirodoslovnih struka tiče, kvalitetno predznanje iz matematike nužan preduvjet za uspješno savladavanja gradiva. 'Splitski PMF organizira devet preddiplomskih studija, na kojima je u njih šest viša razina matematike preduvjet za upis', rekao je za tportal prodekan.

Međutim, dr. Bilušić smatra da ovakav ograničen potez nije garancija kvalitete. 'Nažalost, ova odluka neće osigurati izvrsnost UNIZG-a. Ona se mjeri mjerilima poput znanstvene izvrsnosti nastavnika, dobrom opremljenosti laboratorija, brojem privučenih europskih projekata, dobitnika Nobelove nagrade i slično. Za sve to potrebna je konzistentna politika najprije na razini države, što među ostalim, uključuje i puno bolje financiranje znanosti i sveučilišta nego što danas imamo', upozorio je splitski profesor.

Da se elitnost nekog sveučilišta ne određuje po studentima koji ga upisuju, već prema profesorima koji tamo rade smatra i prodekan za znanost na splitskom MEF-u prof. dr. sc. Janoš Terzić.

'Najpopularnije svjetske liste rangiraju sveučilišta prema broju nobelovaca koji su tamo zaposleni te po broju i citiranosti radova objavljenih u najboljim časopisima kakvi su primjerice Nature i Science. Dakle, gleda se samo kvaliteta profesorskog kadra. Prioriteti na našim sveučilištima nisu takvi. O odnosu naše zemlje prema vrhunskoj znanosti, koja definira vrhunsko sveučilište, puno govori sljedeći primjer: prošle i pretprošle godine u Hrvatskoj su napravljena dva rada koja su objavljena u časopisu Nature, što se nije dogodilo u posljednjih 30 godina, međutim, njihovi autori nisu dobili državne nagrade za znanost. Dobro sveučilište postaje se pažljivom i dugogodišnjom brigom o najboljim znanstvenicima i ničim drugim. Sve ostalo su priče za malu djecu', rekao je Terzić.

Zagrebačko je sveučilište arhaično

Mr. sc. Mirko Petrić, viši predavač na Odjelu za sociologiju na Sveučilištu u Zadru kaže kako mu se čini da je UNIZG upao u iluziju da je elitno sveučilište.

'Ove godine UNIZG je prvi put predstavio evidenciju radova koji se na njemu objavljuju. Pokazalo se da je to znatno manje nego što se očekivalo', istaknuo je Petrić i dodao: 'Pitanje rangiranja sveučilišta je složeno. Postoje brojne rang liste prema različitim kriterijima od broja nobelovaca, do pogodnosti koje pružaju studentima. Osim toga, jedino relevantno rangiranje UNIZG-a bilo je ono koje je dala Europska sveučilišna udruga (EUA), a koje je bilo porazno. Naime, ono nije integrirano, osobito financijski, autonomija se nastoji ostvariti na pogrešnoj razini sastavnica pa je više konfederacija fakulteta, arhaično je organizirano po zastarjelim humboltovskim načelima, nije međunarodno prepoznato, a sada bi odjednom po kratkom postupku, htjelo postati elitno. To je krivi put, smiješno je i podsjeća me na ono što se zbiva s hrvatskim nogometom. Naši klubovi neprestano gube, a ljudi poput Mamića stalno najavljuju: evo još malo, još koji transfer, pa ćemo biti elitni. Konačno, zašto bi jedno sveučilište trebalo biti elitno? U Hrvatskoj je decentralizacija sustava sveučilišta počela još 1970-ih, a neka su, poput riječkog, ubrzo počela dobivati odlične rezultate. Zagrebačko svakako ima veliki potencijal, tradiciju i odlične znanstvenike, međutim, oni su grupirani u manje jezgre. Konačno, ja smatram da je odbacivanjem tzv. Fuchsovih zakona ono propustilo priliku da se reformira.'

To je linija manjeg otpora

Profesor na Medicinskom fakultetu u Rijeci dr. sc. Stipan Jonjić kaže da je želja svakog sveučilišta da bude elitno poželjna, no smatra da to UNIZG želi ostvariti na krivi način.

'Bojim se da Zagrebačko sveučilište ide linijom manjeg otpora, pa umjesto da rješava ključni problem slabe razvijenosti znanosti, izvrsnost pokušava postići selektivnim upisom. Osim toga, ideja da nam treba jedno elitno sveučilište je, blago rečeno, neprihvatljiva, jer bi na svim sveučilištima trebali imati barem dio prepoznatljivih elitnih institucija. Kome bi inače služila druga sveučilišta? Odgovorni ljudi moraju shvatiti da trebaju razvijati istraživačka sveučilišta, a da bi to postigli, moraju postati znanstveno konkurentni, što nije ni jedno hrvatsko sveučilište. Znanost je na našim sveučilištima usitnjena, a nedostatak mobilnosti i dugogodišnji negativni probir kadrova učinili su svoje. Što je najgore, prihvaćanje logike da je to što imamo dostatno, vodi u neutemeljeno samozadovoljstvo. Prepoznatljivost se može postići samo mobilnošću kadrova i probirom najuspješnijih znanstvenika. Kriteriji po kojima se oni prepoznaju puno su jasnije definirani od onih za upise studenata. Naime, nemaju svi srednjoškolci jednake uvjete za stjecanje znanja. Svakodnevno se susrećemo s primjerima pametnih i vrijednih mladih znanstvenika koji nikada ne bi došli na sveučilišta prema nekim visokim upisnim kriterijima. Pitam se tko njima ima pravo osporiti mogućnost studiranja?' rekao je dr. Jonjić.