Podsjetimo, pouzdani stoper Vedran Ćorluka već je u Rusiji bio zamjena i daleko više će nedostajati kao član momčadi nego na terenu. Oprostio se i naš prvi golman Danijel Subašić, no Lovre Kalinić je spreman preuzeti reprezentativnu jedinicu. Ako je njihovo povlačenje nakon Rusije bilo očekivano, najteže će biti zamijeniti jedno pomalo neočekivano, ono Marija Mandžukića. Otprilike mjesec dana nakon finala Svjetskog prvenstva Mandžukić je objavio da se oprašta od reprezentacije, čime je mnoge iznenadio. Neke je i šokirao jer u tom trenutku bilo je jasno da je takvog igrača nemoguće nadomjestiti.

Mandžukićevo emotivno pismo kojim se oprostio od hrvatske reprezentacije

'Dragi navijači, uvijek sam više volio govoriti na terenu nego izvan njega. Stoga mi i ove riječi dolaze malo teže nego što mi je bilo uklizati protivniku ili istrčati sprint u 120. minuti. Teže, jer znam koliko radosti mi donose sva okupljanja, utakmice i pobjede. Teže, jer znam da je slušanje 'Lijepe naše' prije utakmice najveća emocija. Teže, jer znam kakva je čast obući hrvatski dres i predstavljati svoju zemlju. Teže, jer znam da je ovo konačno i da nakon ovih riječi više nema povratka. Pa ipak, znam da je vrijeme baš za te riječi... Opraštam se od hrvatske reprezentacije. Koliko god me srebro napunilo novom energijom, ujedno mi je olakšalo ovu nemoguće tešku odluku. Doživjeli smo svoj san, napravili povijesni uspjeh i pritom osjetili nevjerojatnu ljubav navijača. Tih mjesec dana, kao i dočeci u Zagrebu, Slavonskom Brodu i cijeloj Hrvatskoj, ostat će najvažnija uspomena moje karijere. Bilo je to najljepše putovanje s reprezentacijom i najdraži povratak kući. Presretan sam, ispunjen i do neba ponosan na to srebro koje smo kovali godinama, kroz puno muke, truda, rada, razočaranja i teških trenutaka. Nema idealnog trenutka za odlazak. Da možemo, vjerujem da bismo svi nastupali za Hrvatsku dok smo živi jer većeg ponosa nema. No osjećam da je za mene taj trenutak sada. Da sam dao najbolje od sebe, da sam dao doprinos najvećem uspjehu hrvatskog nogometa.

Prije 14 godina prvi put sam kao juniorski reprezentativac obukao sveti dres. Od tada sam upoznao, igrao i radio s puno odličnih suigrača, izbornika, trenera i ljudi oko reprezentacije. Svi smo imali isti cilj - dati sve za uspjeh Hrvatske. Zahvaljujem svima, jer je svatko na neki način ostavio trag u mojoj karijeri. Na tom putu sa mnom su uvijek bili moji najbliži, kojima zahvaljujem na velikoj podršci. I na kraju, hvala navijačima. Nitko od nas nije savršen. Promašivao sam prilike, gubio lopte ili krivo dodavao. No uvijek sam dao sve od sebe i ostavio srce na terenu. Hvala vam što ste to prepoznali i bili uz mene i reprezentaciju. Od danas moje je mjesto s vama - među najvjernijim navijačima Hrvatske. Voli vas Mandžo', napisao je Mandžukić, kojeg mnogi njegovi suigrači, zbog specifičnog izraza lica, zovu mrgud.

Velik uspjeh u Rusiji vjerojatno je bio najbolji trenutak za oproštaj velikog i po mnogo čemu unikatnog igrača. Nogomet je počeo igrati u Njemačkoj, u kojoj mu je obitelj boravila od 1992. do 1996. godine. Po povratku u Slavonski Brod priključio se mlađim kategorijama Marsonije. Njegov prvi trener u Hrvatskoj Damir Ruhek, koji ga je vodio u Marsonijinim mlađim kategorijama, brzo je uočio njegovu požrtvovnost i izdržljivost u trčanju te ga je smjestio na poziciju desnog beka, za koju je smatrao da je optimalna za njegove potencijale. Premda je nekoliko puta igrao u napadu, njegova transformacija u napadača odvila se u polusezoni koju je proveo u drugom klubu iz Slavonskog Broda, Željezničaru. Nakon ljetnih priprema je, iritiran neefikasnošću svojih suigrača u napadu, inzistirao kod svog tadašnjeg trenera Darka Basare da igra kao napadač.

Kako ga je legendarni Miroslav Ćiro Blažević prozvao đilkošem

Nakon sezone koju je za Marsoniju odigrao u drugoj ligi i nastupa za reprezentaciju do 19 godina Mandžukić je karijeru nastavio u NK-u Zagreb. U njegovoj drugoj sezoni u Kranjčevićevoj trenirao ga je legendarni Miroslav Ćiro Blažević. Zbog pozitivne drskosti i vještine simuliranja od milja ga je prozvao đilkošem (seoskim mangupom, op.a.).

'Nazvao sam ga đilkoš od milja. On je specifičan igrač i neka se ne ljuti na to jer on je đilkoš, lola, u pozitivnom smislu riječi. Njega baš briga, on je jednostavno svoj. Zna iznuditi faul, ali još bolje zna folirati... Često simulira, meni je to radio tako dobro da sam nekoliko puta pripremio zamjenu', kazao je jednom prilikom Blažević, svakako najzaslužniji za to što je Mandžukić završio kao pojačanje u Dinamu, koji je tada slagao momčad za vrh Europe.

U ljeto 2007. Mandžukić definitivno prelazi u Dinamo sa svojim suigračem Ivicom Vrdoljakom, koji je tada bio, iako nekima to zvuči nevjerojatno, primarna Dinamova želja. Njegove igre protiv Ajaxa, koji je Dinamo izbacio na putu do skupine Kupa Uefe, osigurale su mu prvi poziv u hrvatsku reprezentaciju. U drugoj sezoni u Dinamu bio je prvi strijelac HNL-a sa 16 postignutih golova. U ljeto 2010. prelazi u njemački Wolfsburg, a dvije godine kasnije u moćni Bayern, čime je počeo svoje sezone igranja u najvećim klubovima Europe. Od kvalifikacija za Euro 2012. postaje standardni prvotimac reprezentacije. U svim epizodama za njegove igre se može reći ono što je nedavno rekao Allegri:

'Mandžukić uvijek daje cijelog sebe za momčad, ali čak niti ja nisam mogao zamisliti da će biti u ovakvoj odličnoj formi nakon Svjetskog prvenstva!', kazao je strateg Juventusa, kojeg stasiti hrvatski napadač oduševljava iz utakmice u utakmicu.

Mario djevojku Ivanu skriva od medija punih 11 godina

O privatnom životu Marija Mandžukića zna se jako malo. Oni koji ga bolje poznaju kažu kako se usprkos slavi i milijunima eura na računu nije pretjerano promijenio te se i dalje druži s istim ljudima. Poznato je kako Mandžukić ima velik broj obožavateljica te da još uvijek nije oženjen. Ali je isto tako poznato da je već 11 godina u vezi s Ivanom Mikulić iz Strizivojne, mjesta nedaleko od Đakova. Zajedničku fotografiju para na internetu rijetko ćete pronaći jer Mario svoju djevojku vješto skriva od medija. Postoje tek dvije, slučajno snimljene fotografije, iz kojih je vidljivo da je Ivana crnka i, za razliku od ostalih žena i djevojaka nogometaša, nema nikakve profile na društvenim mrežama.

Par je nedavno kupio luksuznu vilu s bazenom na zagrebačkom Bukovcu, u koju će se vrlo vjerojatno preseliti kada Mario okonča igračku karijeru, a ljeti su viđeni kako uživaju u luksuznoj vili s bazenom u mjestu Bobovišća na otoku Braču, u koju se Mario zaljubio na prvi pogled te ju je odlučio preurediti po svom guštu kada ju je kupio. Iako je dosad za odmor na Braču imao vrlo malo vremena, nekoliko puta sretni par viđen je kako uživa s prijateljima u sunčanju i kupanju jer je vila smještena prvi red do mora.

Mandžukić je u karijeri osvojio 21 trofej, što ga čini drugim najtrofejnijim hrvatskim nogometašem nakon Darija Srne. Za Hrvatsku je zabio 33 gola te je tako drugi najbolji strijelac u povijesti, iza Davora Šukera. Zabijao je u dva finala Lige prvaka, od kojih je ono s Bayernom i osvojio. Bio je prvak u Njemačkoj i Italiji, a iz sezone u Atletico Madridu ima španjolski superkup. Golom u finalu Svjetskog prvenstva postao je, uz Ferenca Puskása, Zoltána Czibora, Gerda Müllera i Zinedinea Zidanea, tek peti igrač koji je zabijao i u finalu Lige prvaka i u finalu Svjetskog prvenstva. Zadnja tri kluba su mu bila Bayern, Atletico Madrid i Juventus, sve klubovi s europskog vrha. No zanimljivo je da ga je kroz cijelu, iznimno uspješnu karijeru pratilo osporavanje.

Od financijske kazne Dinama zbog discipline do statusa zvijezde u velikanima

Kada je igrao u Zagrebu, mnogi su sumnjali u njegov napadački potencijal i tek ga je pozitivan stav Ćire Blaževića pogurnuo prema Dinamu. Dok je igrao u tom klubu, sumnjalo se u njegovu disciplinu i kritiziralo ga se zbog velikog broja kartona koje je dobivao. Primjerice, nakon utakmice protiv Anderlechta u Europskoj ligi u sezoni 2009./10. Dinamo ga je kontroverzno kaznio sa 100.000 eura zbog nedostatka zalaganja. Sporovi oko njegove kvalitete su se u javnosti nastavili i dok je igrao u najvećim europskim klubovima. Analitičari portala Tribina.hr napravili su temu o tome kako se Mandžukića opisivalo, u rasponu od Panjdžukića do Super Marija. Premda je nevjerojatno da se u tolikoj mjeri sumnjalo u kvalitete igrača koji je konstantno igrao u najvećim klubovima, mogu se pogledati razlozi za to.

Većina gledatelja nogometa procjenjuje učinak napadača prema broju golova. Međutim Mandžukić po tom kriteriju nije bio među najefikasnijim strijelcima. Najefikasniji je bio u svojoj drugoj sezoni u Bayernu, kada je u prvenstvu zabio 18 golova, a u svim klupskim natjecanjima 26. Otkada je otišao iz HNL-a, osim te samo je još jedne sezone završio prvenstvo s više od 12 golova. Osim toga, ne uklapa se u kriterije koji u javnosti postoje za najbolje napadače. Premda je teško tvrditi da nema dobru tehniku, u usporedbi s idealnom slikom napadača nedostaje mu tehničke finoće, kao i mogućnost da sudjeluje u izgradnji igre, zbog čega se nije uklapao u Guardiolino viđenje Bayerna. U igrama za reprezentaciju je njegova navika da napada protivničke obrambene igrače kako bi osvojio loptu ponekad znala biti i kontraproduktivna. Budući da reprezentacije, pogotovo za vrijeme kvalifikacija, imaju vrlo ograničeno vrijeme na raspolaganju za uigravanje, njegove prirodne tendencije često nisu bile usklađene s onime što su nakon gubitka lopte radili njegovi suigrači, pa je ponekad izgledao kao da neplanski igra svoju utakmicu. No većina tih prigovora može se odbaciti.

Tomislav Ivić prvi je prepoznao tip napadača kao što je danas Mandžukić

Kada se govori o Mandžukiću kao napadaču, teško se ne prisjetiti prognoze o budućnosti nogometa koju je nakon Eura 2008. dao legendarni Tomislav Ivić. Ono što je nazvao nogometni futurizam prema njemu se sastojalo od igrača u zadnjoj liniji koji dodavanjima diktiraju tempo igre. Igrači veznog reda će se pretvoriti, smatrao je, u driblere koji će iz drugog plana, gdje će imati dosta prostora, napadati gol, dok će se napadači pretvoriti u razarače koji će ujedno biti prva linija obrane. Premda je po nekim detaljima bio u krivu, praksa da su glavna prijetnja po protivnički gol igrači koji dolaze iz drugog plana od tada se poprilično raširila u nogometnom svijetu, a Messi i, dok je bio na vrhuncu karijere, Cristiano Ronaldo samo su daleko najpoznatiji primjeri tog trenda. Te promjene dovele su i do promjena u ulozi napadača. Mandžukić je po mnogočemu prototip napadača o kojem je Tomislav Ivić govorio, ono što je Michael Cox nazvao defenzivnim napadačima. Ono po čemu se uvijek izdvajao bilo je sudjelovanje u obrani i energija koju je unosio u igru. Dok je igrao u Wolfsburgu, Felix Magath za njega je rekao:

'Mandžukić ima tjelesne predispozicije kakve sam rijetko gdje vidio. Raspolaže beskrajnom izdržljivošću. Mislim da bi mogao odigrati dvije utakmice zaredom.'

Svojom velikom energijom bio je idealna opcija za klubove koji su igrali presing, a njegov doprinos u tom dijelu igre za momčad je često bio važniji od samog broja golova koje je mogao zabiti. Kada momčad ne bi uspjela vratiti posjed pred protivničkim golom, Mandžukić bi se disciplinirao vraćao u obranu na svoju polovicu. Uz to posjeduje cijeli niz drugih korisnih vještina, a svi koji su ga gledali znaju kako za njega izgubljena lopta ne postoji, zbog čega često završi s bolnom grimasom na travnjaku. Guardiola ga je opisao kao najboljeg napadača svijeta u igri glavom, dok mu je njegova mobilnost omogućavala da se često nađe na pravom mjestu ili da rastegne protivničku obranu i otvori prostor za svoje suigrače.

U Juventusu je pokazao da je i dalje sposoban mijenjati svoju igru i prilagođavati se zahtjevima trenera i kadra. Preuzeo je i vrlo dobro odradio rolu lijevog krila. Za Hrvatsku je, kao i cijela momčad, u pravilu igrao bolje na velikim natjecanjima uoči kojih je bilo nešto vremena za uigravanje, nego u kvalifikacijama, kada je reprezentacija često, i razumljivo, više izgledala kao skup pojedinaca nego kao uigrana momčad. Njegove kvalitete do izražaja su uvijek dolazile u posloženom sustavu, u kojem su suigrači mogli koristiti njegovu igru.

Najveći mogući kompliment dobio je od Stefana Effenberga

Stefan Effenberg, umirovljeni njemački nogometaš, nedavno je dao Mandžukiću veliki kompliment.

'Mandžukić je među tri najbolja napadača na svijetu. Radi za momčad, a i riješio je utakmicu s Engleskom svojim pogotkom. Da nije u tim godinama, danas bi vrijedio 200 milijuna eura. Deset puta bih ga radije imao u svojoj momčadi od Neymara', rekao je Effenberg.

Premda bi hrvatska reprezentacija od njega mogla imati koristi barem još jedan ciklus, razumljivo je zašto se odlučio povući u ovom trenutku. Svjetsko srebro bio je vrhunac hrvatskog reprezentativnog nogometa i na nešto slično ćemo vjerojatno morati jako dugo čekati. Mandžukić je igrač koji već ima 32 godine i kojemu igra poprilično ovisi o fizičkim osobinama.

Allegri je nedavno postao jedan od niza trenera koji su izdvojili njegove fizičke karakteristike:

'Imam strašno jaku momčad i moram procijeniti mogućnosti svakog pojedinca. Dybala, kojeg danas nije bilo, taj je koji povezuje linije, to može raditi i Bernardeschi, ali treba voditi računa da oni koji su prošli pripreme i oni koji nisu, jer su bili na Svjetskom prvenstvu, nisu na istom nivou. Mandžukić i Blaise Matuidi su druga priča i na njih se to ne odnosi, oni imaju drugačije motore od ostalih.'

Može li Zlatko Dalić nadomjestiti Mandžukićev izostanak?

No kod svih igrača s godinama dolazi do pada fizičkog potencijala. U njegovim godinama smanjenje broja utakmica je najbolja metoda za produljenje karijere, a vrhunski rezultat u Rusiji omogućio mu je da iz reprezentacije ode na vrhuncu. Radi se o potpuno razumljivom izboru, a na hrvatskom izborniku Zlatku Daliću jest da pokuša nadomjestiti njegov izostanak. U napadu će se moći isprobati nove opcije, u nedostatku ozlijeđenih s Markom Livajom ili s Ivanom Santinijem, dok su inače opcije i Andrej Kramarić, Ante Rebić i tko zna, možda u budućnosti i Nikola Kalinić. No, gledajući racionalno i subjektivno, tip igrača kao što je Mandžukić nemoguće je zamijeniti. Njegove karakteristike bile su unikatne i umjesto da se za njega traži zamjena, reprezentacija će morati prilagoditi svoju igru novim igračima koji će umjesto njega dobiti priliku.

Mnogi nogometni analitičari mišljenja su kako je jedina logična zamjena za igrača kao što je Mandžukić – Andrej Kramarić, koji bi zbog svog stila igre sudjelovao u kombinatorici s veznim redom na poziciji lažne devetke te na taj način napravio boljima vrhunske i opasne strijelce kao što su Rebić i Perišić. Ostaje da vidimo hoće li se ta ili neka druga opcija nametnuti kao dobro rješenje za reprezentaciju. Mario Mandžukić, kao što je i sam rekao, nije savršen i u njegovoj igri se mogu pronaći mane. No njegove fizičke osobine i način igre čine ga unikatnim igračem koji uspješno godinama igra u najboljim europskim klubovima i strašno je puno pridonio hrvatskoj reprezentaciji. Nedostajat će nam.