Utorak je bio zanimljivo hokejaški danu Zagrebu. Istina, Medveščak je poražen sa 0:4 od KAC-a na svom ledu, Austrijanci su u polufinalnoj seriji poveli sa 1:0 i, teniskim rječnikom, imaju 'break' viška. No nema nikakve sumnje da će to biti duga serija, pa će i prilika za popravak i 're-break' biti dosta.

Dan kasnije, tema svih hokejaških rasprava nije rezultat, nego događanja s kraja druge trećine. Opća makljaža na ledu, u kojoj su čak sudjelovali i golmani, svakako nije oduševila pobornike fair-playa, no u hokeju je teško i zamisliti da može proći nekoliko tjedana bez barem jedne tučnjave. Istina, šaketanje ovakvih razmjera još nismo vidjeli, no, realno govoreći, i to je dio igre. Više-manje legalni dio igre.

Tomislav Zanoški ponovno je bio u žiži zbivanja, među prvima je prihvatio 'bačenu rukavicu' Austrijanaca i na njegovom licu vide se posljedice te odluke. Je li mu to baš trebalo? On nimalo ne dvoji:

'Nema tu puno priče. Ako devet igrača suparničke momčadi krene prema jednom našem, svi mi koji smo na ledu priskočit ćemo u pomoć. Nema veze što će se dogoditi, važno je braniti suigrača. Jednom dobiješ batine, drugi put daš, to je dio hokeja.'

Zagreb odavno nije vidio makljažu takvih razmjera, ali činjenica je da se takve stvari događaju i u NHL-u i u Europi.

'Pa da, nije to nikakva novost. Sudjelovao sam u karijeri i u puno opasnijim tučnjavama, pa nikom ništa. Bilo pa prošlo. Čim završi utakmica idemo dalje, sve se zaboravlja i misli su usmjerene na idući izazov.'

Iako mnogi s tribina nisu vidjeli uzrok, a ni posljedice tučnjave, nego samo njezin najžešći dio, Zanoški jako dobro zna što se, kako i zašto dogodilo.

Danas već legendarna tučnjava Tomislava Zanoškog i Pascala Morencyja na pripremnoj utakmici protiv Zuga, koja je završila slomljenim nosovima Švicaraca

'KAC-ovi igrači igraju prljavo. Cijelo vrijeme provociraju, udaraju, koriste se sitnim prljavštinama da nas izbace iz takta. Mi smo sve to trpjeli dok nisu napali Franka Banhama. Pogledajte snimku, njih je bilo devet na ledu, nas samo četiri plus Frank. Što smo trebali učiniti? Pustiti ih da ga istuku', gotovo retorički se pita Zanoški i nastavlja:

'Suci jednostavno nisu dorasli takvoj utakmici. Da su od početka sankcionirali sve te prljavštine, do tučnjave ne bi niti došlo. A kad je već došlo, njima su stvari posve izmaknule kontroli. Bilo je dovoljno da su Banhama nakon isključenja otpratili do klupe, kao što se to obično i radi, i nitko od KAC-era ne bi ništa pokušao i ne bi došlo do naše reakcije. Ovako, sve ja završilo ovako kako je završilo. Nemojte me krivo shvatiti, nitko nije sretan zbog toga, no događa se.'

Jedan šav na sljepoočnici i velika kvrga na čelu podsjetnik su na jučerašnju večer u Ledenoj dvorani. Nije prvi put, nije ni posljednji.

'Takve mi se stvari događaju od juniorske karijere. Nije to ništa strašno. Recimo, nikad nisam nikoga teže ozlijedio, čak nikad nikome nisam izbio zub u tučnjavi. Ni meni se to nije dogodilo. Potučemo se, razdvojimo i idemo dalje. Nema zle krvi, šakama smo riješili što smo trebali i to je to', kaže Zanoški.

Zbog svoje srčanosti, Tomi Zanoški je ljubimac zagrebačke publike. Ne zato što razbija nosove suparnika, nego zato što će braniti suigrača i protiv trojice suparnika istodobno. Srce ga vodi u šaketanje, a ne razum:

'Ja se ne znam braniti, udarim i što bude. Nisam izvježbani snagator kojem je posao mlatiti se po ledu. Takvi se itekako znaju i braniti i udarati. Moje je samo da štitim sebe i suigrača. Mi smo momčad, svi smo kao jedan u takvim situacijama i uvijek bih to ponovio, bez obzira na eventualnu kaznu. To se ne može i neće promijeniti.'