U PEDESETIMA

Zadnji trenuci slave Reimsa i Honveda

23.10.2012 u 08:21

Bionic
Reading

Iako danas njihova imena ne rađaju strah i trepet kod njihovih protivnika, u pedesetim su godinama prošlog stoljeća Honved i Reims bili klubovi koji su se s pravom mogli nazvati nogometnim velesilama. Listu kompletira Manchester United, momčad koju se pamti kao 'Busbyjeve bebe', tada ponajbolja ekipa engleskog nogometa, koju je kasnije jako potresla avionska minhenska katastrofa. Ovaj je tekst nastao u sklopu analiza na našem nogometnom communityju Tribina.hr, a njegov je autor Psellus

Iako danas njihova imena ne rađaju strah i trepet kod njihovih protivnika, u pedesetim su godinama prošlog stoljeća Honved i Reims bili klubovi koji su se s pravom mogli nazvati nogometnim velesilama. Listu kompletira Manchester United, momčad koju se pamti kao 'Busbyjeve bebe', tada ponajbolja ekipa engleskog nogometa, koju je kasnije jako potresla avionska minhenska katastrofa.

4. Stade de Reims

Prvenstvo: 1953, 1955, 1958, 1960.
Kup: 1958.
Latinski kup: 1953.

Prvi finalisti Kupa prvaka i prvi koji su s 4:3 izgubili finale od Real Madrida, nakon što su vodili 2:0 i 3:2. To finale je bilo repriza finala Latinskog kupa uprizorenog godinu ranije, s istim pobjednikom. Nakon finala Raymond Kopa je prešao u Real Madrid, a umjesto njega su dovedeni francuski reprezentativci Jean Vincent, Roger Piantoni, Dominique Colonna i Just Fontaine, strijelac 122 gola u 131 nastupu za Stade de Reims, 30 golova u 22 nastupa za Francusku s još aktualnim rekordom broja golova na jednom svjetskom prvenstvu - 13.

Dupla kruna 1958. dala im je priliku za još jedan napad na titulu najboljeg u Europi. Još jednom su došli do finala i još jednom izgubili od Real Madrida, ovaj put u manje napetoj utakmici, 2:0. Kopin povratak u klub rezultirao je s naslovom prvaka 1960., još jednom titulom 1962., no ona se pokazala kao posljednji naslov prvaka u njihovoj povijesti, a već se 1964. na opće iznenađenje ispali u drugu ligu.

Njihovi uspjesi u pedesetima, osvajanje Latinskog kup 1953. nakon što su tri godine francuski klubovi gubili u finalima, igranje u prvom finalu Kupa prvaka i povezanost s prvim razdobljem uspjeha francuske reprezentacije, osigurali su klubu visoko mjesto u povijesti francuskog nogometa. Da bi jedan njihov klub ponovno došao te razine u Europi, Francuzi su morali čekati do devedesetih.

Fontaine je bio Reimsov golgeter



5. Manchester United

Prvenstvo: 1952, 1956, 1957.

Dvadeset i četiri godine (1945-1969) za vrijeme kojih je Matt Busby bio trener Manchester Uniteda označile su pretvaranje kluba u jedno od najslavnijih imena u svjetskom nogometu. 1948. osvojili su prvi kup nakon 1909, a 1952. prvi naslov prvaka nakon 1911. Godine 1956., postali su engleski prvaci s momčadi u prosjeku starom 22 godine zbog čega je momčad dobila nadimak Busbyjeve bebe. Sljedeće sezone postali su prvi engleski klub koji je, unatoč protivljenju engleskog saveza, zaigrao u Kupu prvaka gdje su ispali od Real Madrida u polufinalu.

Nakon pobjede na Crvenom zvezdom u četvrtfinalu Kupa prvaka 1958., avion koji ih je prevozio se srušio prilikom polijetanja iz Münchena. Dvadeset i tri osobe su poginule, među njima osam igrača, i još su mnogi drugi bili ozlijeđeni. Preživjeli članovi momčadi su ispali u polufinalu od Milana, a engleski savez je odbio ponudu UEFA-e da se klub automatski uključi u sljedeću sezonu Kupa prvaka. Momčad koja nikada na žalost nije mogla ispuniti svoj potencijal, ali je pretvorila United u veliko ime.

Povijest Manchestera obilježila je i tragedija

6. Honved

Prvenstvo: 1952, 1954, 1955.

Klub osnovan pod imenom Kispest, nakon definitivnog komunističkog preuzimanja vlasti 1949. postaje klub mađarske vojske i mijenja ime u Honved. Tadašnji mađarski izbornik Gszustav Sebes vidio je to kao priliku da iskoristi klub kao trening kamp za reprezentaciju.

Novačenjem u vojsku se tako Puskasu i Bozsiku pridružilo još mađarskih reprezentativaca. Sovjetska intervencija 1956. zatekla ih je izvan Mađarske. Ne želeći se u nju vratiti, krenuli su na svjetsku turneju u organizaciji Bele Guttmanna, nakon koje se dio igrača vratio u Mađarsku, a dio ostao igrati po zapadnoj Europi. Da su ostali na okupu, vjerojatno bi se dobar dio europskih titula koje krase vitrine madridskog Reala sada nalazio upravo u Mađarskoj.