Dragi naši, dugujemo ispriku za jučerašnje nejavljanje.

Nismo baš sigurni je li to ostavilo ikakvu posljedicu na zemlju i svijet, npr. na pad vrijednosti CROBEX dionica s drastičnim postotkom. :)
Kako bilo, shvatili smo da ćemo svako planirano izostavljanje pisanja bloga pristojno najaviti.

Da moram dati razlog zašto nema bloga, imao bih u rukavu hrpu validnih izlika. 'Internet signal je očajan, ovakav nivo informatizacije kampova je za svaku osudu!' ili 'Laptop mi je u kombiju, ključ od kombija je kod Vrapca koji već spava'.

A stara uzrečica kaže da ne treba buditi Vrapca kad spava. Ili tako nekako.

Ipak ću iskreno priznati o čemu se radilo. Konačno smo došli u civilizaciju i to ne bilo kakvu, već u sam centar Mađarske. Pedalinci su u rekordnom roku postavili šatore i razmilili se gradom u potrazi za ljepotama civilizacije. Jedna od ljepota je bila i Palinka, a to je mađarska alkoholna djevojka koja je nerijetko noćna ptica. Tako da su se Pedalinci sinoć vraćali u svoje šatore u ranojutarnjim satima, dok im je Palinka zamagljivala put. Koja literarna metafora za jednu priličnu banalnu stvar!

Što se zbivalo u zadnja dva dana? Ukupno smo biciklirali 145 km u dvije vrlo kratke dionice (71 i 74 km po Endomondu), jučer do Budimpešte i danas do Esztergoma. Bicikliranje je obilježilo većinom ljetno vrijeme i tipičan mađarski krajolik koji nas prati od granice. Naravno, pojačavao se promet oko nas koji je davao do znanja da dolazimo u glavni grad. Uglavnom, divota putovanja se nastavlja i sad na biciklu tražim nekakav drveni dio da kucnem da se ne urekne.

Na cesti smo čak imali vremena sklepati stihove. Moja slavonska duša je smislila bećarac:

Biciklist sam, vozim, pjevam, pušim
Na biciklu svoje gaće sušim.
Jedan-dva-opsa-sa! :)

Kad smo već na temi sušenja, molim vas da pogledate današnje fotografije (u fotogaleriji). Vidjet ćete kako izgleda sušenje gaća. Kadar nije odabran nasumično, već smo, naravno, odabrali Marka i njegove brandirane 'Kelvin Klajnovke'. :)

Sama Budimpešta, kao i cijela Mađarska, pokazala se vrlo prijateljskom za bicikliste. Postoje ili zasebne biciklističke staze ili kvalitetne prometnice na kojima ni u jednom trenutku nismo doživjeli izljeve bijesa iz automobila. A vjerujte mi, ima nas sedamnaest i znamo poprilično usporiti promet oko nas.

Mađarski kampovi su jeftini i za tu cijenu pružaju urednost i adekvatan komfor, bez većih očekivanja. Biciklistima toplo preporučujemo Mađarsku, a plivačima da izbjegavaju Balaton. :)
Interesantna stvar je da iz Budimpešte kreće Euro Velo 6, biciklistički koridor koji većim dijelom uzvodno prati Dunav i njime ćemo ići sljedećih otprilike 1500 km.
U kampu u Budimpešti smo upoznali jedan bračni par u svojim 60-ima (zazirem od tog da ih nazovem starijim), iz Nizozemske. Njihova priča je da su iz Turske na biciklima krenuli natrag u Nizozemsku. Sad malo iz mene progovara poduzetnički duh, jer ipak moj posao je razvoj poslovanja, doduše u IT svijetu. Taj nizozemski bračni par je na biciklima jer su avanturisti i jer cijene bicikl kao prometalo.

Ne zato što nemaju novca. Njihova dva bicikla koštaju 3000 eura svaki. Oni putuju tamo gdje im se svidi i gdje im je omogućeno da bicikliraju. Pitanje je zašto i Hrvatska ne bi mogla napraviti potpunu infrastrukturu za bicikliste uz more, od Istre do južne Dalmacije, pa i dalje? Pod infrastrukturom mislimo na zasebne biciklističke ceste, kampove za noćenje, servise za popravak bicikala, prodaju dijelova itd. Garantiram da bi to dovelo puno nizozemskih, njemačkih i nordijskih turista i povećalo zaradu za dvoznamenkasti postotak. Ili što bi naš Pedalinac Mladen rekao, mali korak bi bio samo napraviti putokaze za bicikliste koji će pokazati samo kako izaći iz Zagreba prema moru.

I za kraj današnjeg bloga tema koju svaki biciklist treba znati. Nakon pet dana danas smo pričali o tome koje su nas ozljede počele ometati. Zasad nema nikog da mora odustati, ali na bolove u stražnjici su se skoro svi Pedalinci požalili. Smiješno zvuči, ali dobiti žulj na stražnjici je nešto najgroznije što vam se može dogoditi. Zbog toga ćete vrlo vjerojatno odustati od puta i vratiti se posramljeni kući autobusom. Osam sati ste na biciklu, koža postane mekana od vlage, a ritmički pokreti uzrokuju da se koža nabora i puca. Dalje sve znate. :)

Kako to spriječiti? Za početak, amateri biciklisti, obavezno morate uzeti biciklističke hlače s tzv. silikonskom 'pelenom'! Nema diskusije, jeste čuli? Šorcevi, trenerke i slične stvari funkcioniraju jedino ako idete biciklom kupiti novine u kiosk, ali za velika putovanja nikako. Isto vrijedi i za sic (sjedalo). Silikonski umeci u sicu će pomoći, a muškom dijelu pedaloljubaca se preporučuje da ima rupu u sredini iz prepoznatljivih razloga. :)

I na kraju - higijena i kremice. Da, kremice. :) Guza za početak mora biti čista kao kad mama brine o bebinoj guzi. A što mama na kraju stavi na guzu? Finu kremicu... zato, dragi moji biciklisti, budite sebi i mama i beba, pa si namažite dupe. Netko preferira Niveu, dok autor ovog teksta malo eksperimentira s 48-icom... ne reklamiramo ništa, sami isprobajte kremu koju želite. :)

Što sutra?

Pedalince sutra čeka jedna nedoumica oko tog kojim putem ići dalje. Naime, planirani put je do Gyora u Mađarskoj, a nakon što smo vidjeli sve divote bicikliranja uz Dunav, tražimo alternativni put, vjerojatno kroz Slovačku.
Sve ćete doznati na vrijeme, ne brinite. :)

Evo i ruta četvrtog i petog dana, samo kliknite OVDJE ili OVDJE i pratite nas.

Po pedali!