Hrvatska nogometna reprezentacija u Rijeci je u 2. kolu kvalifikacija za plasman na Svjetsko prvenstvo 2022. godine pobijedila Cipar 1:0

HRVATSKA: Livaković - Vrsaljko, Lovren, Ćaleta-Car, Barišić - Brozović - Modrić, Brekalo, Pašalić, Perišić - Budimir

CIPAR: Demetriou - Kousoulos, Soteriou, Laifis, Psaltis - Artymatas, Kyriakou, N. Ioannou, Tzioni - Pittas, Ilia

  • +75
Hrvatska - Cipar, kvalifikacije za SP u nogometu 2022. Izvor: Pixsell / Autor: Igor Kralj/PIXSELL
  • 90’

    Kraj utakmice! Hrvatska je pobijedila Cipar 1:0 golom Pašalića! To je sve što bi trebalo zapamitit iz ove utakmice...

  • 90’

    Žuti karton za Kovačića! Kako glupo i bespotrebno zarađena opomena u posljednjim trenucima utakmice...

  • 89’

    Igrat će se četiri minute sudačke nadoknade

  • 87’

    Tek Juranović i Vlašić pokušavaju nešto prema naprijed, ali to je stihijski i bez učinka jer im se nitko ne pridružuje u tim akcijama

  • 85’

    Oršić je isprobao šut. Otišla je ta njegova lopta visoko iznad Ciparskog gola

  • 84’

    Ciprani su krenuli na sve ili ništa, nemaju više što za izgubiti pa će u samoj završnici svim silama jurnuti prema našem golu... A 'vatreni' ionako i dalje samo stoje na terenu...

  • 81’

    Prvi udarac hrvatskih nogometaša na gol Cipra u drugom poluvremenu! I to u 81. minuti! Pucao je Nikola Vlašić... Sad je jasno da će Zlatko Dalić imati što za reći svojim izabranicima nakon utakmice

  • 79’

    Nevjerojatno je da baš svi naši nogometaši stoje kao ukopani na terenu... Nitko se ne 'otvara', nema ni trunke života u njima...

  • 77’

    Ivan Perišić izlazi iz igre, a na terenu je sad Mateo Kovačić. Možda on malo razbudi naše redove jer Cipar se sve više otvara i pokušava zaprijetiti

  • 72’

    Budimo iskreni... Ovo nije dobro, ritam igre je opasno umrtvljen, naši kao da čuvaju rezultat, ali ne vodiomo 5:0 nego samo 1:0! Čudno, stvarno čudno, kao da smo bez ideje, volje i želje da dokrajčimo Ciprane. Svi naši igrači jednostavno stoje na terenu, svi su pokriveni, a lopta sve češće ide prema Livakoviću