San o velikom finalu Europskog prvenstva u glavnom gradu Srbije pao je u vodu u drugom poluvremenu, kada se igra Hrvatske - potpuno raspala. Isto kao i san o direktnom plasmanu na Olimpijadu u London, koji čeka zlatne s ovog Europskog prvenstva. Sada nas čekaju dodatne kvalifikacije i nakon toga velika smjena generacija
Ivano Balić, Igor Vori i Blaženko Lacković, kojima u kolekciji nedostaje samo europsko zlato, nisu uspjeli otići do kraja.
Hrvatska je u grotlu beogradske Arene pred više od 22.000 gledatelja poražena od domaćina Srbije 26:22, a iako je naša reprezentacija na poluvremenu vodila 14:13 (realno je trebalo po igri biti barem 3-4 razlike), sve se raspalo u drugom dijelu kada je proradio sjajni srbijanski golman Stanić koji je skupio 12 obrana.
Nakon silnih zvižduka više od 20.000 gledatelja na 'Lijepu našu' odmah na početku utakmice osjetila se velika nervoza na igračima obje momčadi. Ogroman je bio ulog, ulaz u finale Europskog prvenstva.
Od samog početka utakmice igralo se gol za gol. Hrvatska je svoje najveće vodstvo od 11:9 imala u 22. minuti, no borbeni igrači Srbije nisu se predavali, nošeni bučnom publikom.
Kada je u 15. minuti u igru ušao jedan od najboljih rukometaša svih vremena, Splićanin Ivano Balić, igra Hrvatske je malo živnula. S nekoliko briljantnih dodavanja, prije svega za 'pivota' Igora Vorija, Balić je 'uneredio' srbijansku obranu. Dodavanja bez gledanja ili igra jedan na jedan u kojoj je još uvijek, iako će za koji mjesec napuniti 33 godine, jedan od najboljih, zbunila je obranu Srbije.
'Njegove lopte imaju oči, a njegov ulazak na obranu 6-0 i gol je nešto što se u rukometu rijetko viđa. Ali to je Ivano Balić', rekao je na poluvremenu u studiju HTV-a legenda hrvatskog rukometa Zlatan Saračević.
U 29. minuti Marko Kopljar uspio je ljevicom probiti obranu Srbije i podići vodstvo na plus dva (14:12).
U završnici prvog poluvremena rukometaši Hrvatske podigli su agresivnost u obrani, no nekako je ostao dojam kako su suci neke odluke olako 'prebacili' na stranu domaćina. Prvih 30 minuta Hrvatska je završila s minimalnim vodstvom od 14:13, no treba reći kako obrana Srbije 6-0 za sada radi probleme – samo krilnim igračima.
Dosta dobro je kod Hrvatske funkcionirao i tzv. brzi centar pa smo tako postigli nekoliko lakih golova, prije svih Vori i Čupić. Realno, razlika je mogla biti i veća za Hrvatsku jer su neke lopte Srbiji (čak i od bloka) ušle iza leđa Mirka Alilovića.
Drugo poluvrijeme počelo je bolje po Srbiju koja je uspjela obraniti sve nalete 'kauboja'. U prvih 11 minuta drugog dijela Hrvatska je postigla samo dva gola, što je bio znak da nećemo vidjeti finale. Kada je u 45. minuti Prodanović povisio na 21:17 na hrvatskim rukometašima vidjelo se kako su postali nervozni jer su bili svjesni kako u grotlu beogradske Arene mogu teško do pobjede.
Kada je Ilić u 53. minuti povisio na 25:20 to je bio znak da će domaćin Srbija zaigrati u velikom finalu. Iako je na golu Alilovića zamijenio Venio Losert, to nije dalo rezultata. Napad nije funkcionirao onako kako su izbornik Goluža i 'dirigent' Balić zamislili – ukratko, igra se potpuno raspala.
U ovakvoj atmosferi Hrvatska nije imala velike izglede za pobjedu iako se od tako iskusnih igrača to nije očekivalo.
Najbolji je kod Hrvatske bio 210 cm visoki Marko Kopljar koji je postigao sedam golova (iz 11 pokušaja).
Hrvatsku tako čeka borba za brončanu medalju u utakmici protiv Španjolske od koje smo poraženi u Novom Sadu. Pitanje je koliko u našim rukometašima, nakon ovakvog emotivnog pražnjenja, uopće ima snage za još jednu tešku utakmicu.
