U progonstvu osnovani NK Vukovar ‘91 bio je na prelasku novog stoljeća odigrao svoju, za sada, jedinu prvoligašku sezonu. Spletom okolnosti pripremali su se za dvoboj s Croatijom, a nakon pauze ispunjene promjenama dočekali su Dinamo u rekordnom dvoboju kojim nastavljamo feljton vukovarskih sportskih priča uoči 25. obljetnice vukovarske kalvarije
Vukovar je u prosincu te 1999. najuspješniju godinu u klupskoj povijesti trebao zatvoriti ogledom s aktualnim prvakom NK Croatijom. No, večer ranije umro je Franjo Tuđman i odgođeno je cijelo kolo.
Hrvatska je utonula u neizvjesnost, a plavi klub prema dugoočekivanoj promjeni imena. ‘Čuvari Croatije’ preko noći su promijenili kapute i na Valentinovo 2000. godine vratili ime Dinamo. Posljednji put Croatia je istrčala na reviji u Zaprešiću, a samo pet dana poslije promjene Dinamo je doživio svoju poslijeratnu promociju baš u Vukovaru. Točnije Borovu.
Na odgođeno 17. kolo krenulo je ‘i staro i mlado’, izvijestitelji procjenjuju da se na stadion u Borovu gdje je Vukovar 91 tada igrao natiskalo oko osam tisuća ljudi. Realno, bilo je oko pet. U neredima prije utakmice je stradalo jugoslavensko veleposlanstvo u centru grada, a na travnjaku je umalo stradao Dinamo.
Vukovar je zaustavio sve napade Cvitanovića, Prosinečkog, Šokote, Mujčina i društva, te nakon utakmice bez golova izborio vrijedan bod. Dinamo je na kraju uspio osvojiti naslov prvaka, a Vukovar nije izborio ostanak u eliti, no ostat će zapisano da je najistočniji hrvatski prvoligaš ikada zaustavio momčad iz Lige prvaka i da je to bio dvoboj koji drži poslijeratni gradski rekord po broju gledatelja.
završava ovaj sjajni šuter.
