TOP ANALIZE

Tonel i Dinamova obrana dopuštali su previše golova

Bionic
Reading

Koliko je Tonel bio vrijedan igrač za Dinamo? Kolika je njegova krivnja, a kolika Dinamove uprave i trenera za to što se njegova karijera u Dinamu okončala na zapravo ružan način? Ta smo pitanja postavili na našem community portalu Tribina.hr, a odgovore su nam dali članovi ivan-cro i aksma

Uključite se i Vi u raspravu:

Registrirajte se na Tribina.hr, informirajte se o vlastitoj reputaciji, sudjelujte u stvaranju sadržaja i gledajte live prijenose!

Ovaj tekst autorsko je djelo korisnika ivan-cro i aksma.

Ivan-cro naglasio je Tonelovu važnost, renome i igračku vrijednost, kao i nedosljedan način kažnjavanja u Dinamu:

Tonel je za Dinamo nastupio 92 puta, a nerijetko je bio i strijelac - protivničke mreže tresao je sedam puta. S Dinamom je u tri navrata igrao u Europi (jedna Europska liga i dvije Lige prvaka), a njegov je gol Mariboru u zadnjoj utakmici 4. pretkola Lige prvaka odškrinuo Dinamu 'vrata raja'. U ove tri godine Portugalac je postao zaštitni znak Dinama i Dinamove obrane, rijetko je griješio i nebrojeno se puta moglo vidjeti da 'odiše' kvalitetom i iskustvom. Dobro se i prilagodio na život u Zagrebu, iako ga je u zadnje vrijeme mučila nostalgija za rodnim Portugalom, no nije mu to za zamjeriti. Nekako imam osjećaj da je srastao s ovim klubom i Zagrebom i sjećam se situacije kada je u utakmici protiv Ludogoreca požurivao igrače bugarskog prvaka da vrate loptu u igru. Komentator je tada rekao: 'Tonel je postao pravi Zagrepčanin, veći čak i od nekih rođenih Zagrepčana.' Netko će se složiti s ovom konstatacijom, netko će reći da je ona ipak pretjerana, ali neupitno je da se Tonel izrazito trudio i svojim igrama bio primjer ostalim mlađim igračima. Svojim izvedbama naveo je mnoge da ga proglase 'najboljim strancem koji je ikada igrao za Dinamo'. Pogotovo ako uzmemo u obzir da je Sammir naš državljanin i da je Viduka 'naš' čovjek.

No da ne bi ispalo da sada u nebesa dižem Tonela, moram reći da je pogriješio u situaciji kada je ponovno pokušao otvoriti aferu. Ako mu se trener ispričao, a vjerujem da je, onda nije bilo nikakve potrebe za tim. Kako može reći da je zločesto od Čačića to što ga je javno kritizirao, kada je to isto i sam napravio. Ako je doista i mislio da je to bilo neprimjereno, mogao je to jednostavno reći Čačiću u četiri oka i stvar bi bila riješena. U ovoj su situaciji obojica krivi i obojica trebaju snositi neku odgovornost i biti kažnjeni. Tonel je kažnjen sa 50 tisuća eura, ali zašto na taj način ne bi bio kažnjen i Čačić? Ipak je u pitanju isti grijeh, a ako se baš hoćemo praviti ludi, blesavi i djetinjasti, reći ćemo: 'Čačić je prvi počeo!' Treba shvatiti da je trener iznad igrača, ali ono na što želim skrenuti pozornost je činjenica da su treneri jako rijetko kažnjavani. Čačićeva 'kazna' je isprika Tonelu, a Tonelova kazna je 50 tisuća eura i izbacivanje iz prve momčadi! Primjećujete li tu neki nesrazmjer?

S obzirom na Dinamov obrambeni učinak, aksma misli da je Čačićeva kritika bila opravdana:


Čačić je u javnosti konstatirao da je Tonelova forma u padu i da je u nekim susretima djelovao nesigurno. Kako je Tonel na našim prostorima vrlo uvažavan i respektiran kao sportaš i kao osoba, ta Čačićeva kritika je imala negativni odjek u javnosti. Nakon dva dana i sam Čačić je postao svjestan da je pretjerao te se valjda po prvi puta u povijesti kluba kao trener ispričao igraču pred cijelom svlačionicom, no Tonel je na tu ispriku odmahnuo rukom i Sportskim novostima dao intervju u kojem je optužio Čačića da nema karakter. Ova drama je dobila završni čin upravo na Mamićevoj presici, koji je Tonelu odrezao kaznu u visini pedeset tisuća eura i poručio mu da u Dinamu na njega više ne računaju. Kako je za većinu javnosti Mamić Sotona glavom i bradom, a Tonel miljenik Hrvata, nije teško za pretpostaviti kakve priče će se povlačiti sljedećih dana po medijima, od teorije o čistki svlačionice pa do optužbi da Čačić gradi autoritet tjerajući karakterne igraće.

No je li Ante Čačić uistinu samo Mamićeva marioneta koja radi prljavi posao za gazdu ili manijak koji ne trpi tuđe mišljenje? Smatram da ova priča ima i drugu stranu medalje. Uvaženo je mišljenje da je Dinamova obrana najkvalitetniji dio momčadi, a imena poput Vide, Tonela i Šimunića uistinu tjeraju na takav zaključak, no brojke pokazuju nešto sasvim drugo. Dinamo je ove sezone u svim natjecanjima igrao protiv 18 suparnika, a čak njih četrnaest uspjelo je zatresti Kelavinu mrežu. Suhi su ostali jedino Zagreb, Osijek, Istra i Sheriff, jer upravo ta čvrsta i kvalitetna obrana Dinama prima u prosjeku više od gola po utakmici, a ako gledamo samo MAXtv Prvu ligu, onda se taj prosjek spušta na tek nešto ispod jednog pogotka. Činjenica je da Dinamova obrana nije najbolja ni u hrvatskom prvenstvu, a o razini Lige prvaka nema smisla ni diskutirati. Ne želim da me krivo shvatite i da pomislite da želim reći da je za sve probleme kriv Tonel, to mi nikako nije bila poanta, već samo smatram da jedan od dvojce stopera obrane, kojoj u pravilu zabije svatko s kime igraju, ipak nema pravo ovako reagirati na kritiku trenera, bila ona javna ili u četiri oka. Novčana kazna je bila jedina prava i ispravna odluka koju je uprava kluba mogla donijeti, a što se tiče trajnog izbacivanja iz momčadi, uvjeren sam da do njega ne bi došlo da Tonelu vrlo brzo ne istječe ugovor, za koji je razmišljao produljiti ga ili ne, a ovako ga je uprava poštedjela nekoliko tjedana razmišljanja.

Ludi dvoboj protiv Lugogorca na Maksimiru