SLAVEN BILIĆ

Stvorili smo ekipu kojoj nije potrebna sreća

18.12.2008 u 14:10

Bionic
Reading

Iako se od utakmice s Ukrajinom izbornik Bilić gotovo nije pojavljivao u medijima, za kraj je godine ipak odlučio dati intervju tportalu. Pročitajte kako na proteklih 365 dana gleda hrvatski strateg

Izbornik Bilić na kraju 2008. godine podvukao je crtu i dao svoju ocjenu proteklih 365 dana. Godinu je podijelio na dva dijela; prvi na vrijeme do završnice Europskog prvenstva, te drugi vezan za početak kvalifikacija za Svjetsko nogometno prvenstvo u Južnoj Africi 2010.

'Generalno gledano, moja ocjena je pozitivna. Godina je bila lijepa, a potvrđuju to i egzaktni podaci; mi smo sedma reprezentacija na svijetu. Svima nama bitan je dojam, ali ta statistika je ipak nešto po čemu će se godina pamtiti, a ona govori da mi spadamo u top 10 reprezentacija na svijetu. Više se nitko ni u Kamerunu ne čudi jesmo li peti, sedmi ili deveti', počeo je Bilić i nastavio:

'Gledajući polako i u dijelovima, mogu reći da su nakon Europskog prvenstva osjećaji izmiješani. Zadovoljan sam prikazanim, pa čak i uspjehom, jer već jako dugo Hrvatska nije izborila plasman u drugi krug. I to na tako uvjerljiv način. Osim toga, postali smo druga najdraža reprezentacija kod mnogih stranih navijača, a posebice kod Rusa, Škota, Iraca, Portugalaca, Čeha, Poljaka. To me puni zadovoljstvom. No, kada se sjetim one nesretne utakmice s Turcima, tada pomislim i na neuspjeh. Mi smo svi imali neke planove i želje, a plan je bio puno veći. Nismo razmišljali da ćemo osvojiti prvenstvo, ali smo razmišljali da svakoga možemo pobijediti. Da nam je prije Eura netko ponudio četvrtfinale, ne bi prihvatili, ali dojam, način na koji smo ispali sada me ispunjavaju razočaranjem i nezadovoljstvom. Potom su uslijedile kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u kojima, iskreno, ne stojimo najbolje, barem ne onako kako smo željeli. Još više se naše bodovno stanje potencira činjenicom da Englezi gaze. Nismo mi toliko izgubili koliko su Englezi osvojili. U četiri utakmice sa tri sam apsolutno zadovoljan, odnosno načinom kako smo odigrali. Na toj četvrtoj nismo igrali dobro, ali mislim da smo imali nesretan splet okolnosti koji je svakako utjecao na rezultat. No, neću se izvlačiti na to. Još uvijek nije sve gotovo i dalje svoju sudbinu držimo u svojim rukama.'

Smatrate li da nam je sreća okrenula leđa protiv Turaka? Je li priča slična s onim Ćirinim kiksom i igranjem s pričuvama u ogledu s Portugalom na Euru 1996. u Engleskoj?
Mi smo u trećoj utakmici iznenadili i pobijedili Poljsku i, što je još važnije, nikome nismo nanijeli štetu. Bilo bi ružno da smo tu utakmicu izgubili, a da zbog nas recimo dalje nije otišla Njemačka. Ne bi bilo fer, ali to se nije dogodilo, mi smo napravili potpunu analizu, preispitali stanje u momčadi. Vidjeli s koliko kartoniranih i ozlijeđenih igrača nastavljamo turnir te smo se postavili tako da pobijedimo. Dakle, tvrdim da se tu nismo zamjerili sreći, iako su čak tri reprezentacije koje su kalkulirale u četvrtfinalu zaustavljene u toj fazi natjecanja.

Aktualna situacija reprezentacije je zadovoljavajuća. Olić i Petrić zabijaju, Eduardo se vratio na terene, a jedino je upitno hoće li Robert Kovač biti na dispoziciji od ljeta 2008.
Respektiram svačiju želju, a oba brata Kovač zadužila su Hrvatsku. Bit će kako god Robert odluči. Međutim, isto sam rekao i nakon Eura, nikakve odluke ne treba donositi ishitreno, jer situacija se ne može promijeniti nakon 15 dana. Tko zna, možda postaneš standardni član momčadi, pa dobiješ želju igranjem za reprezentaciju, a tada bi mu možda bio 'bed', jer je rekao da neće igrati. Stoga, prvo ću razgovarati s njima, baš kao što sam napravio u srijedu s Nikom te vidjeti što i kako dalje.

U utorak je, nakon nešto manje od deset mjeseci od teškog loma noge, na travnjak istrčao Eduardo. Kakvi su dojmovi brazilskog Hrvata?
Pričamo često i viđamo se često, ako ne ja, kod njega ode Asanović ili netko iz stožera, jer u Engleskoj imamo još trojicu reprezentativaca. Rekao mi je da se na zagrijavanju osjećao čudno, pomalo zbunjujuće, ali kada je počela utakmica, da je gotovo zaboravio na probleme koje je imao. Moje mišljenje je da psihički još uvijek nije u optimalnom stanju, ali sigurno će iz utakmice u utakmicu stjecati sigurnost te riješiti taj problem. Požalio mi se na probleme u zadnjoj loži, ali to je sve posljedica dugog neigranja, a takvih bi problema moglo biti i u sljedećim utakmicama.

Znači li to da na Eduarda računate već za veljaču kad u Temišvaru naša reprezentacija igra prijateljski susret protiv Rumunjske?
Naravno da ću ga zvati. Dugo nije bio s nama i mora proći proces privikavanja na momčad. To drugim riječima znači da nema zajamčeno mjesto u ekipi, ali kako je sada na prilagodbi u Arsenalu, tako će biti i kod nas. Nama je ključno da se nametne u klubu.

Prije nego što je dao prognozu što se reprezentacije tiče u 2009, izbornik Bilić osvrnuo se i na stanje u hrvatskom nogometu, Prvoj HNL, koja je nakon višegodišnje Dinamove dominacije dobila na zanimljivosti.

Apsolutno je zanimljiva, ali pitanje i koliko kvalitetna. Bilo bi odlično da su se Hajduk i ostali klubovi primaknuli Dinamu, ali moj je dojam da je ta razlika manja iz razloga što je Dinamo pao. Mislim da će se neizvjesnost zadržati do kraja, ali ne mogu prognozirati prvaka. Vidim da se pojačavaju Hajduk i Dinamo. Mislim da su pojačanja potrebnija zagrebačkoj momčadi. Za puno bolje stanje u ligi trebali bi biti jaki i Rijeka, Varteks, Zagreb. Osijek je napravio mali pomak prema naprijed. Iako je Šibenik hit lige mislim da bi svi spomenuti klubovi trebali biti ispred njega.


Kako će se rasplesti stanje u kvalifikacijskoj skupini za Svjetsko prvenstvo 2010?

Prvo mjesto je teško dohvatljivo, jer su Englezi napravili veliki posao. Usto imaju i odličnog trenera Capella. Na našu žalost, Englezi drže sve u svojim rukama, pa čak i ako izgube od Hrvatske na Wembleyju, a pobijede u svim ostalim utakmicama, opet su prvi. Što se nas tiče, mogu biti sretan, jer borba za drugo mjesto u našim je rukama. Naravno, nadam se i želio bi da Englezi kiksaju, ali na to ne računam. Dobro je što ne moramo kraj terena sjediti s radioprijemnicima i slušati rezultate drugih utakmica.

Iako ste mnogo puta ponovili da razmišljate isključivo o reprezentaciji, kopkaju li vas brojne ponude, prvenstveno engleskih klubova?
Sve je rizik, a o tome pitanju razmišljam više nego svi novinari, moji suradnici i najbolji prijatelji. Ponude mi dolaze, neke se otkriju, a neke ne. Međutim, vođenje reprezentacije je gušt, ali i velika odgovornost. Bio bi glup da sam rekao zbogom već nakon Austrije. Želio sam ostati još dvoje godine. Da sam htio mirni posao, zaposlio bi se u državnoj tvrtki. Nakon svih ovih utakmica i određenih priprema, siguran sam da sam bolji trener tisuću posto nego što sam bio prije dvije godine. Istina, to rezultati ne moraju ponekad pratiti. Opredijelio sam se za to iz lojalnosti, ali i radi vjere u ekipu i igrače, jer vidim na svakom treningu da smo gladni pobjeda i uspjeha. Stvorili smo ekipu kojoj za uspjeh više nije potrebna samo sreća. Samo da ne bude nesreće.