Završavaju li dani velikih rasipnika i neograničene potrošnje prebogatih tajkuna u engleskim klubovima? Već dugo se priča o nečemu takvome, pogotovo otkako je UEFA počela uvoditi financijski fair play, ali sada su u pripremi još konkretnije mjere koje bi mogle još jednom promijeniti lice klupskog nogometa.

Prema priči koju je prvi objavio Soccernet, već je u tijeku prikupljanje podataka koji će detaljno pokazati koliko klubovi Premier lige troše na plaće igrača, trenera, skauta i drugog osoblja – uključujući bonuse. Prosjek bi se mogao uzeti kao gornji limit koji nijedan klub ne bi smio premašiti.

Po britanskom zakonu, nije moguće uvesti 'salary cap' kakav postoji u sjevernoameričkim profesionalnim ligama i koji se odnosi na profesionalne ugovore u prvoj momčadi, ali može se pravilima propisati iznos cjelokupne godišnje potrošnje na plaće svih zaposlenika kluba – takozvani 'spending cap'.

Taj limit ne uključuje iznose plaćenih odšteta za transfere, što se možda na prvi pogled čini nepravednim, ali nije tako. Kod transfera nije poanta u ograničavanju iznosa, nego u postizanju ravnoteže: primjerice, ako klub proda igrača za 20 milijuna funti, ništa ga ne bi trebalo spriječiti da za tih 20 milijuna kupi tri druga igrača. Prema pravilima financijskog fair playa, koje je UEFA počela postupno uvoditi, cilj je izbjeći poslovanje u minusu – pojednostavljeno rečeno, klubovi neće smjeti potrošiti više nego što zarade.

Međutim, mnogi nalaze načina da zaobiđu taj pravilnik. Najilustrativniji je primjer Manchester Cityja, u kojem ista grupacija ima u vlasništvu klub te ogromnim sredstvima sponzorira i dres i stadion. Zbog toga su prihodi kluba nominalno puno veći od realnih, jer sve je to isti novac – ako šeik Mansur bin Zajed al Nahjan želi više investirati u momčad, može naprosto povećati sponzorska davanja i preusmjeriti ih za transfere ili plaće igračima. Nijedan drugi klub u Premiershipu trenutno se ne može natjecati s Cityjem kad su visine plaća u pitanju. Ako mu Premier liga ograniči potrošnju na tom polju, ostat će mu više novca koji može potrošiti na kupovinu igrača – ali samo u teoriji, jer onda te igrače neće moći basnoslovno plaćati kao dosad.

Stoga nije čudno što se, prema Soccernetovom izvoru, baš Manchester City protivi ovakvom planu, dok su i Chelsea i Manchester United za njega. O prijedlogu će se raspravljati na sastanku predsjednika klubova 7. rujna, a čelnici lige žele ga uvesti već od sljedeće sezone – ako inicijativa prođe, svi novi ugovori morat će se uklopiti u tu shemu, što će neminovno zaustaviti nekontroliran rast plaća. U kombinaciji s UEFA-inim financijskim fair playom, 'spending cap' bi mogao puno napraviti na smanjivanju jaza između bogatih i siromašnih klubova.

Osim toga, time bi se osiguralo i da bilijuni koji se svake godine slijevaju u ligu ne idu samo igračima, trenerima i njihovim agentima. Svi uključeni u nacrt prijedloga nadaju se da će potaknuti veće investicije u klupske akademije, razvoj mladih igrača, infrastrukturu i projekte u lokalnoj zajednici – sve što je izuzeto i iz UEFA-inog financijskog fair playa i iz budućeg 'spending capa'.

Plan će se sigurno jako svidjeti Arsèneu Wengeru, koji već godinama vrlo odgovorno i štedljivo raspolaže klupskim financijama, čak i nauštrb rezultata. Arsenal je zadnji trofej osvojio još 2005, a Wenger je prije tri godine izjavio:

'Stvarni test bi bio da svakom od 20 klubova Premier lige date po 100 milijuna funti i kažete: 'Da vas vidimo sad!' Onda bismo mogli reći da trofeje osvajaju zaista najbolje momčadi.'