SRBIJA

'Orlovi' dolaze po svojih pet minuta (ili pet godina) slave

31.05.2010 u 16:00

Bionic
Reading

Došao je red i na njih: puna dva desetljeća od raspada Jugoslavije, Srbija prvi put na mundijal stiže samostalna, bez Crne Gore. U 'kolijevci civilizacije' Africi bit će jedini predstavnik balkanske škole nogometa

Vjerojatno ima nešto u izjavi nedavno umirovljene legende Save Miloševića, koji je uspoređujući hrvatski nogomet i srpski fudbal lani objašnjavao da u dva desetljeća 'fisije' Jugoslavije tamošnji nogometaši nisu uspjeli postići patriotski naboj sličan hrvatskome iz 90-ih i kasnije. Nakon 'petarde' Rumunjskoj i prvog mjesta u izlučnom natjecanju, plač i usklici 'hvala vam, deco moja!' prekaljenog Radomira Antića, jedinog Zemljanina koji je u karijeri vodio Real Madrid, Barcelonu i Atletico, ilustriraju kakvu je katarzu doživjela do jučer depresivna nogometna Srbija.

U takvom kontekstu ne možemo ne očekivati od njih nekoliko velikih partija u JAR-u. Pogotovo kad bacimo pogled na upravo zastrašujući popis klubova u kojima igraju srpski majstori: Manchester United, Chelsea, Inter Milan, Ajax, CSKA Moskva, Zenit... Antićeva formacija 4-4-2 je puna iskusnih internacionalaca koji traju na vrhunskoj sceni. Njihovo tehničko znanje kombinirano je sa snažnom skok igrom i učinkovitim pritiskom iz prekida: golove redovito trpaju glavom, ili iz 'otpadaka' nakon centaršutova. U recentnim pripremnim ogledima rastavili su Alžir i Japan sa po 3:0.

Kao najveći problemi Antićevih 'orlova' ističu se ozljede: već su otpali Janković i Dragutinović, a pitanje je hoće li se oporaviti Lazović, pričuvni napadač u reprezentaciji koja je deficitarna upravo na toj poziciji.

PROGNOZA: Prvu utakmicu igraju s Njemačkom i očekujemo da će već tu pokazati svoju snagu. Drugu utakmicu, s Ganom, Antić je označio kao 'finale za Srbiju'. (Zanimljiv bi mogao biti i dvoboj balkanskih truba i afričkih bubnjeva na tribinama...) Očekujemo pobjedu Srbije i prolazak skupine. Ipak, valja uzeti u obzir da su srpsko-crnogorske reprezentacije u bližoj povijesti nekoliko puta iskazale onu neslavnu balkansku sklonost da se, kad ih ne ide, potpuno raspadnu na terenu i trajno izblamiraju. Sve u svemu, četvrtfinale se ne čini nedostižnim.