Leeds i WBA su plasman u Premiership izborili izravno tako što su osvojili prve dve pozicije u Championshipu, a Fulham je do povratka u elitni razred morao kroz play-off. Prvo dvije polufinalne utakmice, a zatim finale gdje ga je čekao Brentford.

Na Wembleyju nije bilo gledatelja zbog koronavirusa pa je najskuplja utakmica koja pobjedniku donosi ogroman milijunski iznos odigrana u nikad tužnijem okruženju.

U čvrstom okršaju poslije 90 minuta nije bilo pogodaka, a onda se otvorilo u produžecima. Junak Fulhama bio je Joe Bryan koji je zabio oba gola, prvo u 105. minuti (iz slobodnog udarca s više od 40 metara iznenadio vratara, a zatim u 117. Počasni pogodak za Brentford bilo je djelo Henrika Dalsgaarda u zadnjim trenucima susreta.

Bilo je ovo drugi puta u povijesti da su se u finalu našla dva londonska kluba, a zanimljivo je da su njihovi stadioni udaljeni samo pet kilometara zračne linije.

I dok dio Londona koji navija za Fulham slavi, u Brentfordu velika tuga, ni poslije 73 godine ovaj klub nije se uspio vratiti u Prvu ligu. Ovo je toj momčadi deveti puta da je nastupila u play-offu, četvrti puta da je izborila finalnu utakmicu i svaki puta je doigravanje za nju završilo loše.

Zato što je izborio Premiership, Fulham će svoje prihode u sljedeće tri godine povećati za minimalno 135 milijuna funti (bez obzira ispadne li sljedeće sezone opet u Drugu ligu), a zarada samo raste ukoliko londonski klub zadrži prvoligaški status. Da je to uspjelo Brentfordu taj klub bi dobio u tome razdoblju još više, minimalno 160 milijuna funti. Zato ovu utakmicu zovu najskupljom u nogometu, a pobjednik uzima sve.

Podsjećamo, Brentford je na kraju ispao veliki gubitnik, jer mu je u zadnjem kolu regularnog dijela trebala pobjeda za povijesni, izravni plasman u Premijership, ali su kod kuće izgubili od zadnjeg Barnsleya.