Prvo je u Beogradu do smrti isprebijan navijač Toulousa bez ikakva povoda, a sada je u Širokom Brijegu iz vatrenog oružja ubijen navijač, odnosno huligan (ovisno s čije se strane gleda) Sarajeva.

Između dvaju smrtnih slučajeva svoj trenutak slave imali su i BBB-i u Temišvaru. Ulični sukobi te tučnjava na stadionu završila je s nekoliko razbijenih glava, ali bez mrtvih. Sreća je bila na strani ljudskog života, ali pitanje je dokle. Pitanje je dana kada će i nečija obitelj u Hrvatskoj biti zavijena u crno. A sve zbog prevelike strasti prema 'najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu'.

I dok bi u civiliziranom svijetu sport trebao ujedinjavati, kod nas on nas razjedinjava. Nogomet u Hrvatskoj i na prostorima susjednih država dijeli ljude na najprimitivniji način – na Hrvate i Srbe, katolike i muslimane, bijelce i crnce, na Zagrepčanina i Splićanina, na pripadnika Armade i Kohorte, na Dalmatinca i Slavonca…

Što je najžalosnije, ni ne nazire se kraj takvim barbarskim podjelama. Huligane se preko medija pretvara u zvijezde, političari su već odavno pokazali da su nesposobni bilo što napraviti po tom pitanju, a najviše pate sport i istinski zaljubljenici u nogomet.

Kolika je mržnja među našim ljudima, najbolje se vidi i preko raznoraznih foruma i komentara gdje pojedinci pozivaju na pravi linč svakog navijača čiji klub nije iz njegove ulice, grada, županije ili države.

Dan kada će dinamovac s prijateljem hajdukovcem (ili s navijačem nekog drugog kluba) zajedno u Maksimiru pogledati utakmicu svojih momčadi ili da će se Dalmatinac sa svojim prijateljem koji govori 'kaj' na dan utakmice prošetati Rivom nažalost jako je daleko. Lijepa Naša razjedinjena.