Tradicionalno, Hrvatska u prijateljskim utakmicama ne igra na razini koja se očekuje. Navijači se zbog slabih prezentacija više i ne uzbuđuju, a sasvim je očito da ni reprezentativcima to ne predstavlja razlog za loš san. Svi se uzdaju da će Bilić boysi biti najbolji kad to najviše bude trebalo, no poučeni prošlim kvalifikacijama, u kojima se 'kockasti' nisu plasirali na ovogodišnji SP u Južnoafričkoj Republici, ipak treba biti oprezan s takvim očekivanjima.

Slovačka je, za razliku od Hrvatske, igrala na jugu Afrike, čak je bila svojevrsno iznenađenje turnira, no unatoč tomu ta se reprezentacija ne doima kao bauk s kojim bi hrvatska vrsta, prepuna izvrsnih nogometaša i zvijezdi, trebala imati većih problema. Istini za volju, Slovaci i nisu bili neka prevelika prijetnja u Bratislavi, no ponovno je zakazao naš sustav u kojem je bilo premalo trke, u kojem su naši igrači djelovali nevjerojatno rezervirano.

Bilićeva varijanta 4-2-3-1 bila je u slovačkoj metropoli neuvjerljiva, a njegova najava o podizanju kvalitete igre za 15-ak posto čak pomalo plaši. Već godinama ima gotovo istu momčad koja bi se trebala znati u dušu, no igra je ponovno bila kao da su odradili nekoliko zajedničkih treninga. Klasična priča kad je u pitanju prijateljski susret.

Već 3. rujna Slaven Bilić će odvesti svoju momčad u Latviju i dotad će puno toga morati doraditi u igri. Latvijci sigurno neće izvjesiti bijelu zastavu samo zato što im dolazi 14. reprezentacija svijeta i trebat će biti na puno višoj kvalitativnoj razini u odnosu na prezentaciju u Slovačkoj da bi se upisali prvi bodovi za Euro 2012. Naš izbornik tvrdi da neće biti problema, a s obzirom da još itekako ima kredita, treba mu vjerovati. I nadati se da će naredne kvalifikacije biti kudikamo uspješnije od prethodnih.