KAMENČIĆ U CIPELI...

Misija izbacivanja Hrvata iz povijesti FK Partizan

22.01.2015 u 22:18

Bionic
Reading

Franjo Tuđman i Janko Bobetko bili su predSjednici tada JSD Partizan, a prve nogometne uspjehe taj klub može prije svega zahvaliti hrvatskim majstorima na terenu među kojima su kasnije Stjepana Bobeka proglasili i klupskim igračem stoljeća... Ali neki se i danas u Beogradu upiru marginalizirati ulogu Hrvata u povijesti toga ponosnog kluba iz Srbije

Tijekom jedne TV emisije vovoga tjedna novinar i deklarirani partizanovac Željko Pantić krenuo je objašnjavati kako je uloga Hrvata, posebno Franje Tuđmana, u povijesti Partizana prenaglašena... Donio je u studio i klupski almanah, te mahao s njim poput Svetog pisma, objašnjavajući svoje teze:

'Često slušam kako su Partizan osnovali Hrvati, Tuđman, a ovdje lijepo piše da su to bili gospoda Vukmanović, Todorović, Dapčević i Vujović. Sve Hrvat do Hrvata, doglavnik do doglavnika,' govori novinar koji brka kruške i jabuke, te poentira:


'Ova je knjiga nastala u spomen 25. obljetnice kluba. Uvijek smo slušali da su nas vodili demilitarizirani Hrvati, kako je važna uloga Tuđmana koji nam je navodno 'dao i boje' u kojima danas igramo. Ako je on toliko važan, ako je rodio Partizan i dao mu crno bijelu boju... gdje je on u ovoj knjizi? Nema ga nigdje, a tada je bio dijelom nomenklature i nije ga se imalo razloga cenzurirati. Neki će sve učiniti da partizan praktički prikažu klubom iz Zagreba,' objašnjava žustro Pantić uz odobravanje ostatka društva iz studija.

Da ne duljimo... Franjo Tuđman nikako nije mogao osnivati Partizan jer je te '45. imao 23 godine. Sedam godina kasnije postao je predsjednikom teniske sekcije toga kluba, a već '54. i glavnim tajnikom cijelog sportskog društva Partizan. Od '58. do '63. bio je predsjednik društva, u kojem je razdoblju klub i usvojio i danas aktualnu crno - bijelu uniformu. Ideju za takav dres, govorio je kasnije, dobio je Štef Bobek koji je prijedlog prenio osobno preko Tuđmana, te je on i usvojen. Štef Bobek, dakako, nije bio jedini od demilitariziranih Hrvata koji su usmjereni prema Beogradu i Partizanu. S Glazerom, Čajkovskim i Zebecom tvorio je srce momčadi koja je odmah krenula osvajati trofeje koji su lako mogli biti i Dinamovi. Kamo sreće da je uloga Hrvata u Partizanu toliko marginalna koliko ju danas određene struje pokušavaju prikazati - hrvatski klubovi, a pogotovo Dinamo, bili bi danas trofejniji. 

Da nije bilo debelog hrvatskog predznaka ne bi bilo ni prvih Partizanovih trofeja. Niti blizu...