Nakon što su u prvih osam pokušaja prvi krug SP-a prošli samo jednom, Meksikanci su pobjedom nad Francuzima došli na korak od petog uzastopnog plasmana u osminu finala. Posao su obavili u spektakularnoj atmosferi koju su priredili njihovi navijači
Meksikanci su apsolutno dominirali na tribinama. Tamo je pobjeda nad Francuzima, ali i ostalim gledateljima, bila u debelom hendikepu. Početak susreta pripao je vuvuzelama, kao i svi segmenti svih dosadašnjih dvoboja u JAR-u, ali raspjevani Meksikanci počeli su i vokalno dolaziti u prvi plan. Na prijenosu se činilo da sve više Meksikanaca ulazi u aktivnu sferu navijanja i uskoro se čula samo pjesma Meksikanaca.
Vuvuzele su i dalje zujale, ali samo u pozadini.
Englezi su tijekom dvoboja sa SAD-om samo jednom uspjeli probiti zvučni zid domaćih trublji. Oni već 20 godina na utakmicama reprezentacije ne pjevaju u kontinuitetu, ali kada ustanu i zagrme, protivnicima obično ostaje samo slušanje. Sada to nije bio slučaj, vuvuzele su im bile pretvrd orah.
Meksikancima nije, a istaknuli su se i velikom zastavom na kojoj je bila ruka s natpisom: 'Molimo, bez ruku.' Aludiranje na prevarantski način na koji su 'tricolori' uopće došli u Afriku bilo je i više nego jasno.
Općenito, ostavili su sjajan dojam na stadionu, a možemo samo nagađati kako je bilo na okolnim ulicama i trgovima. U domovini im je sigurno bilo krajnje veselo cijelu noć.
