Iako je početkom svibnja napunio 'tek' 39 godina, a ove je sezone prvi put samostalno vodio seniorsku momčad, Igor Bišćan pokazao je da u njemu ima velikog trenerskog potencijala.

Još od najranijih dana je bio zaluđen sportom, posebno nogometom. Kao klinac iz zagrebačkih Dugava sate i sate je provodio na školskom igralištu natječući se sa starijim bratom Hrvojem i njegovom ekipom u raznim sportovima, od nogometa, košarke, stolnog tenisa....

Kaljenje u Samoboru

Kako mu je brat bio uzor, mnogi ce kazati i igrač čija je karijera, da nije bilo ozljeda mogla biti uspješna kao Igorova ,tako je uz njega krenuo na prve nogometne treninge u omladinsku školu Hitrec-Kacijan. Prošao je Dinamovu nogometnu školu i sa 18 godina otišao šest mjeseci na posudbu u NK Samobor. Već na polusezoni je vraćen u matični klub i od 1998. godine nastupa za Dinamo s kojim je igrao i u Ligi Prvaka i Kupu Uefe.

Košarkaške visine (190 cm), uspravnog hoda i dugog koraka kroz sredinu terena prolazio je vrlo elegantno, na što je nadogradio i odlični pregled igre, već kao tinejdžer počeo je privlačiti pozornost velikih klubova. Mnogi su u njemu vidjeli novog, modernijeg Velimira Zajeca, a navijači svog novog idola.

Odlične igre u Ligi prvaka, posebice u utakmicama u kojima je Josip Šimić zabio u Amsterdamu za pobjedu nad Ajaxom te na Old Traffordu kada su 'modri' kod Manchester Uniteda odigrali 0:0, te sezonu kasnije u ogledima protiv AC Milana i Parme, osigurale su mu transfer u jedan od najvećih klubova – Liverpool.

'Liverpool i sve ono što taj klub znači, ne može se s ničim usporediti. Sve što znam o nogometu i poslu o njemu, naučio sam u Liverpoolu. Ogroman je utjecaj tih doživljaja na moje poglede i pristupe nogometu. Pratim ih stalno, volim klub i okruženje Liverpoola i to se nikad neće promijeniti', svojevremeno je izjavio Bišćan.

Bijeg iz hrvatske reprezentacije

U to je vrijeme Bišćan polako počeo graditi i reprezentativnu karijeru. Bila je to još uvijek era Miroslava Ćire Blaževića, ali nakon remija sa Škotima i kada je upitan bio plasman na SP u Japan i Južnu Koreju, reprezentaciju je preuzeo Mirko Jozić. U periodu kada reprezentaciju vode Jozić i Barić, Igor je bio rijetko pozivan, još je rijeđe dobivao priliku da igra što je pomalo izazivalo otpor kod igrača koji se – kao mladi igrač – uspio izboriti i za svoje mjesto u jakom, velikom i moćnom Liverpoolu.

Trajao je taj poseban tretman nekoliko godina, sve do utakmice sa Bugarskom. Igor je dobio poziv i obećanje izbornika Barića da ce imati poštenu šansu da se izbori za status u momčadi. Po Igorov mišljenju izbornik nije stao iza svoje riječi i on je zbog toga naglo napustio kamp dan prije utakmice. Taj su potez ili bolje rečeno bijeg mnogi osudili, a tadašnji predsjednik HNS-a Vlatko Marković prekrižio ga je za sva vremena.

Nije se htio Bišćan opravdavati, ali priznao je kasnije u jednom, istina neformalnom, ali posve iskrenom razgovoru s autorom ovih redaka - kako mu je to bila velika greška te da zbog tog poteza žali i kako s ovim sadašnjim iskustvom takvo nešto više ne bi ponovio.

Junak i miljenik navijača Liverpoola

Međutim, išao je Bišćan i dalje svojim putem. Bio je jedan od junaka Liverpoolova 'Kopa', pisali su pjesme o njemu, krojili transparente s njegovim imenom. Posebno se istakao u sezoni 2004-2005. kada sjajno igrao i u Premiershipu i u Ligi prvaka gdje je svojim igrama doprinio osvajanju Lige Prvaka. Posebno ostaju zapamćene utakmice četrfinala protiv Juventusa i polufinalnih okršaja protiv Chelseaja.

Nakon Liverpoola dvije sezone provodi u grčkom Panathinaikosu da bi se 2007. godine vratio u svoj Dinamo.

U Dinamu je, kojeg je predvodio kao kapetan, osvojio velik broj trofeja. Zadnju sezonu i pol su obilježile ozljede i operacije zbog kojih su dežurni zlobnici govorili da se vratio samo da si osigurao bogatu mirovinu.

Na to je odgovorio tako što je odbio primati plaću u periodu dok je bio ozlijeđen, a na više nego korektnu ponudu kluba za produženjem ugovora u trenutku kada nije bio potpuno zdrav pristao je pod uvjetom da prima samo simboličnu naknadu. Na kraju, razlike u poimanju poštenja i nogometa u odnosu s tadašnjim trenerom Čačićem kao i zdrastveni problemi doveli su do odluke o kraju karijere.

Zasićen lošim vibrama u hrvatskom nogometu Bišćan se odmaknuo od nogometnog miljea. I nije imao problema za traženje 'društva' jer uz suprugu Mariju, Igor uživa u druženju i zabavi s četiri kćeri, od koji najmlađa ima tek sedam mjeseci.

Istovremeno, na sudu se opravdavao zbog jednog incidenta sa zagrebačkih ulica, a zbog kojeg je dobio i uvjetnu zatvorsku kaznu koju je prokomentirao riječima 'iako sam reagirao u samoobrani nakon što sam napadnut iz čista mira, morao sam biti pametniji i učiniti više da izbjegnem sukob'.

U međuvremenu je zajedno sa prijateljima i bivšim suigračima pokušao ukazati na sav 'cirkus' koji se dešava u Maksimirskoj 128, ali ni njihovih vise od 50.000 potpisa nije bilo dovoljno državnim organima da pokušaju u 'udruzi građana' sprovesti legalnu glasačku proceduru po sistemu jedan član-jedan glas!

Preko Rudeša do ljubljanske Olimpije

Paralelno sa završetkom nogometne karijere upisao se na trenersku akademiju gdje je stekao potrebne licence koje su mu omogućile da se ponovno vrati u nogometne vode. Ovaj put kao trener. Na upit koji su mu trenerski uzori je kazao: 'i ovdje, ali i vani su me trenirali svakakvi treneri, i u pozitivnom i u negativnom smislu. Nemam trenerskog uzora, ali treneri poput Guardiole, Simeonea, Kloppa ili Ancelottija su logičan izbor kao pozitivni primjeri'.

U proljetnom dijelu sezone 2015/16. prihvatio je poziv iz NK Rudeša, gdje je dobio ulogu pomoćnika Stipi Brnasu, a od ljeta prošle godine, uz maksimalno povjerenje čelnih ljudi ovog drugoligaša – Bišćan je samostalno vodio prvu momčad.

Dakle, nije Bišćan preskakao razrede, svjestan da bi i jedan krivi korak odnosno ne naučena lekcija mogli dovesti do greške u koracima, priznao je – nakon što je s Rudešom osigurao prvo mjesto i direktan plasman u MAXtv Prvu ligu – da je ozbiljno razmišljao o jednogodišnjoj pauzi radi dodatnog školovanja.

'Ja sam na samom početku, svjestan sam da imam mnogo toga za naučiti. Trenerski posao doživljavam kao veliku odgovornost, od svojih igrača tražim maksimalan trud tako da je red da nešto dobiju zauzvrat. Najbolje što im se može vratiti je individualni napredak kroz dobre igre, i rezultate momčadi u cjelini', rekao je u periodu dok je razmišljao treba li prihvatiti ponudu ljubljanske Olimpije ili ne.

Na koncu je ipak prihvatio ponudu Olimpije i novi izazov:

'Veselim se novim izazovima. Olimpija je veliki klub s puno potencijala i dobrim izgledima za uspjeh', kratko je kazao Bišćan nakon što je i službeno postao trener ljubljanskog kluba.

I dok bi neki hrvatski treneri, nakon takvog uspjeha, odmah pomislili kako im je mjesto u najmanju ruku – u engleskoj Primeri Division, Bišćan je izabrao svoj put. Ustvari kao i uvijek dosad, a vidjeli smo da, bez obzira koliko ga pokušavali na tom putu destabilizirati – on od svojih razmišljanja ne odustaje. I zato je za sve one koji ga poznaju – pobjednik bez kompromisa.

Sada će to prilike imati dokazati i u ljubljanskoj Olimpiji.