Ivan Leko u nedjelju se oprostio od Club Bruggea, na čiju je klupu sjeo u lipnju 2017. godine. Iste sezone odveo je klub, u kojem je proveo i dobar dio igračke karijere, do naslova prvaka, a ovu je pak ostao na dva boda minusa iza novog prvaka Genka
Bivši hrvatski nogometni reprezentativac, koji je osim u dresu splitskog Hajduka igrao i za Malagu te belgijske Club Brugge, Germinal Beerschot i Lokeren, 41-godišnji Ivan Leko nakon igračke karijere bacio se u trenerske vode.
Na taj je put krenuo u Belgiji, u kojoj je vodio Leuven, potom je kratko bio asistent Igoru Tudoru u grčkom PAOK-u, ali se onda vratio u Belgiju. Prvo na klupu St. Truidena, a onda u lipnju 2017. i na klupu svog bivšeg kluba - Club Bruggea.
U dvije sezone Leko je vodio crno-plave u 99 utakmica, u kojima je upisao 53 pobjede, 24 remija i 22 poraza, uz gol razliku 198:119.
U prvoj sezoni uzeo je naslov prvaka, a na kraju ove zauzeo je drugo mjesto s dva boda manje od prvaka Genka.
Ove nedjelje doživio je nešto što život sportaša čini ljepšim, sadržajnijim - a to su ovacije navijača. Nakon dvoboja protiv Antwerpa i pobjede 3:2 Leko je otišao u svlačionicu, ali onda je krenulo skandiranje te se, uz suze u očima, došao pozdraviti i s igračima, ali i navijačima te je poveo navijanje.
'Bilo je nevjerojatno. Ispalo je sve jako spontano. Dugo sam u nogometu, ali ovakvo nešto još nisam doživio. Kada ti 30 tisuća ljudi skandira ime, pozdravi te na nogama, onda si svjestan da si napravio veliku stvar. I to mi je najveća nagrada za ove dvije godine u klubu, kojem sam donio i naslov prvaka', rekao je u utorak za tportal, nakon što su se slegle emocije, Ivan Leko.
Nije tajna to da odlazite iz kluba.
Nije, znalo se to još u ožujku. I sada sam na čekanju. Još uvijek ne znam hoću li pronaći novi klub za koji dan ili ću imati dugo, toplo ljeto. Znam samo da sam u ovih pet godina, otkad se bavim trenerskim poslom, svakim danom bio sve bolji. Odigrali smo fenomenalno u Ligi prvaka (op.a., završili kao treći u skupini s Borussijom, Atleticom i Monacom). Igrali smo najbolji nogomet u proteklih deset godina. Afirmirali smo mlade igrače koji će klubu osigurati velike transfere. I zbilja sam ponosan na učinjeno.
Club Brugge u Belgiji jedan je od najvećih klubova. Možete li pronaći motiva za nastavak trenerskog posla u toj zemlji ili biste radije otišli nekamo drugamo?
Ima u Belgiji šest velikih klubova. Anderlecht je najveći, Club Brugge je odmah iza njega, ali tu su još Genk, Gent, Liege... Ništa ne odbijam, ali klub jedino mora biti itekako ambiciozan, baš kao što sam i ja. Jer dobit će trenera punog adrenalina i željnog rada.
Kada biste mogli birati zemlju, odnosno ligu, koja bi to bila?
Engleska je broj jedan, a Španjolska broj dva. Ali Engleska je bez konkurencije, ona je teatar nogometa. I siguran sam da ću jednog dana, za šest mjeseci ili šest godina, doći raditi u Englesku. Naravno, idem korak po korak, a za deset ili 15 godina vidjet ću kakvu sam karijeru napravio.
Sigurno imate trenerske uzore?
'Naravno da postoje treneri koji su top, vrhunski, koji rade sjajan posao. To su prije svih Pep Guardiola, onda Jürgen Klopp, pa Valverde, Mourinho... Međutim, nikad nijedna kopija ne može biti bolja od originala. I zato mislim da svaki trener mora imati svoju filozofiju, svoj način razmišljanja. Zato je nogomet tako divan', zaključio je Ivan Leko.
