Červar uvijek pronalazi motivaciju za učenjem, nadogradnjom postojećih iskustava i znanja koje pokušava unaprijediti na brojne načine. Kako to čini tijekom karantene, otkrio je za Sport Klub.

'Prilično sam jednostavan po tom pitanju. Pokušavam ovo vrijeme iskoristiti na najbolji mogući način. Gradim se, čitam brojne sportske i znanstvene literature, gledam stare utakmice, provodim brojne analize i izvlačim najbolje i najgore trenutke i pokušavam unaprijediti svoj način razmišljanja i rada.'

Kako vi gledate ne reakciju sportskih, ali i vladinih te međunarodnih organizacija na ovu panedmiju?

'Mislim da nam je ova korona pokazala koliko smo nespremni i koliko smo ustvari reaktivni, a koliko bismo trebali biti praktivni. Jer čim ti reagiraš, znači da si nespreman, a svijet sada na ovaj virus reagira, što se pokazuje i krahom ekonomije i potpunim kaosom u svijetu sporta. Sport je najbolji pokazatelj nesavršenosti našeg sustava, doneseno je bezbroj odluka koje će naštetiti sportu jer nismo bili spremni na ovu situaciju.'

Prošlo je tri mjeseca od Europskog prvenstva i novog velikog uspjeha hrvatske reprezentacije...

'Mi smo bili najveće iznenađenje Europskog prvenstva i kritičari mogu pričati štogod hoće. Bili smo moralni pobjednici, igrali smo nekoliko epskih utakmica, a ondje smo došlo sa šest debitanata i sa mnogo ozljeda. Finale je gledalo preko milijun i pol ljudi, gotovo kao i finale SP-a u finalu.'

Što je bio ključ takvog senzacionalnog uspjeha?

'Obrana. Ona ista obrana koju sam uveo u Ateni 2004., dakle 5-1 s prednjim čovjekom koji ometa vanjsku liniju, ovo je dokaz da je ta obrana od tada pa do dan danas zaživjela u brojnim klubovima i reprezentacijama i jako mi je drago da sam dobio osobnu potvrdu u obliku te činjenice. Vidjeli ste da su sve momčadi imale problema s tom našom obranom. Na kraju krajeva, obrana je ta koja u konačnici pokazuje karakter, volju i želju jednog igrača, obrana se igra glavom, a ne mišićima, i to je uvijek mjesto gdje sve počinje.'

Osvrnimo se i na tu najtužniju utakmicu turnira, na još jedno izgubljeno finale. Što je presudilo, je li se nešto moglo bolje?

'Kratko ću reći da mislim da smo zaslužili pobijediti finale. Odlučile su i neke sudačke odluke, ali i neke stvari izvan terena koje ja znam, ali neću sad o tome.'

Što mislite, zašto rukomet nije toliko popularan izvan Europe i nekoliko iznimaka u azijskim dijelovima i dijelovima Južne Amerike?

'Tu je jako zanimljivo poslušati izjavu Amerikanaca koji kažu kako rukomet ne prihvaćaju jer ne mogu prihvatiti sport u kojem ti ne razumiješ pravila. Mi imamo sreće da je kod nas taj sport popularan i to je nesumnjivo ponukano i našim uspjesima kroz povijest, ali i kod nas ima gledatelja na tribini koji ne razumiju zašto je nešto dosuđeno. Tu je hrpa problema, je li nešto sedmerac ili nije, je li probijanje ili običan prekršaj, je li krilo u djeliću sekunde nagazilo u prostor prilikom šuta ili nije. Sve su to pitanja koja su već godinama u zraku, a isto toliko vremena nisu poduzeti koraci da ih se riješi i takvo stanje otvara prostor manipulaciji. Dok god je tako, a mene to jako žalosti, rukomet će biti okružen problemima i neće biti globalno prihvaćen.'