OVNOVI NA BRVNU

Gips pokrenuo ofenzivu na Vlašića

07.01.2011 u 08:35

Bionic
Reading

Ako nam nečega ne nedostaje, to su vrhunski treneri s adekvatnim egom. Prednjače gospoda iz individualnih sportova, a trenutno je otvoren front između Joška Vlašića i Ante Kostelića

Joško se otvorenim pismom, sredstvom kojim se još jednom stavlja iznad kolega, obratio HOO-u i javnosti naričući nad nedovoljnim isticanjem ionako epohalnih dometa svoje kćeri Blanke. Latentna meta bio je dobitnik nagrade za trenera godine Ante Kostelić oko kojega nikada nije dosadno.

'Tko će pobijediti? Kaj ja znam, pa nije to ženski skok uvis da se sve zna unaprijed', uzvratio je Gips izjavom koju je kasnije zažalio, ali odgovor nije dugo čekao. Joško je ustvrdio da se skijanjem ne bavi čitava jedna rasa i da nije on atletiku nazvao kraljicu sportova. Argumenti obojice stoje, ali ih je lako krivo protumačiti, a u igri pokvarenog telefona Kostelić je na Sljemenu nakon utrke napravio i korak dalje.

'Meni je glupo što sam uopće ono rekao o skoku uvis, izletjelo mi je, ali ovdje danas vozi 22 pobjednika slaloma', počeo je Gips svoj karakteristični nastup i onda prešao granicu.

'Da je on sada ovdje, rekao bih mu: Makni mi se s očiju, nemaš pojma o čemu se tu uopće radi', prenosi Gol.hr i donosi nastavak zahuktalog monologa:

'Ivica radi u nemogućim uvjetima, to je za njih tvornica aviona. Neka on napravi tako nešto! Pa tu na stazi frajeri umiru, svaki drugi ima mononukleozu, stalno povraćaju od napora. Ivica sada cijelu noć mora voziti i sutra slijede novi napori. Ima li toga u skoku uvis?'

Na kraju se dotaknuo i metodologije treninga skoka uvis.

'Znate li vi da je čovjek koji je napisao sve o toj disciplini nakon dvije godine treninga postao svjetski prvak? Ja vam dam sve na svijetu ako od 'ralice' u dvije godine napravite skijaša. U to vrijeme ne možeš završiti ni pošten tečaj, a ovaj postane svjetski prvak. Eeej!' završava Gips za Gol.hr

Eto još jednog praznika za 'uvijek žedni' dio publike i medija. Dvojica vrsnih stručnjaka stoje nasuprot otvorena garda i verbalno se šamaraju. Srećom, zlata vrijedna djeca ostala su izvan ove priče, a vrijeme je da i očevi zakopaju ratne sjekire. Neka i dalje proizvode medalje i nižu pobjede, a narod i povijest već će procijeniti koji je bio uspješniji. Ako je to uopće važno.