samo za tportal

Mladi hrvatski reprezentativac Mario Ćuže posve iskreno o svojim najljepšim danima karijere, odlasku u Ukrajinu i zašto će Dinamo slaviti u Osijeku

19.04.2021 u 20:07

Bionic
Reading

Mario Ćuže ove će subote proslaviti 22. rođendan, ali s obzirom na to da je daleko od domovine, pa i obitelji, za poklone se pobrinuo sam. Naime, iz kola u kolo zabija golove za Dnjipro-1, što mladom nogometašu daje novu dozu samopouzdanja

Rođen u Metkoviću, prve je korake odradio u NK Neretvi, a već s 14 godina stigao je u Dinamo, gdje se i nogometno školovao. On je Mario Ćuže. Posljednjih tjedana često je spominjan u Ukrajini, jer u devet prvenstvenih utakmica zabio je već pet golova, što s obzirom na to da ne igra klasičnog napadača, već ordinira po krilima, sjajan je učinak.

Mario Ćuže u Dnjipro je stigao u veljači, jer u prvom dijelu ove sezone i nije se baš naigrao, iako je nosio i dres Dinama, ali i Lokomotive. Sada se preporodio u Dnjipru-1, klubu nasljedniku bivšeg Dnjipra.

'Stvarno sam sretan i zadovoljan, jer odlično me je krenulo u novom klubu. Zabio sam pet golova, od čega čak tri glavom, a zbilja se ne sjećam kada sam ih prije zabio na taj način (ha, ha). Imamo još četiri kola, pa ću se potruditi da tako i nastavim i u tim utakmicama', javio se Mario Ćuže za tportal zadovoljnog glasa iz središnje Ukrajine.

Sve utakmice UEFA Europske lige i Hrvatski Telekom Prve lige možete gledati na MAXtv-u (Arenasport). Više informacija OVDJE.

A što nakon ta četiri kola? Ostajete u Ukrajini ili..?

'Zbilja ne znam. Ovdje sam na posudbi do 1. lipnja, nakon toga sam opet Dinamov igrač. Ali dalje, o nekoj budućnosti, nisam razmišljao. Vidjet ću kada završi sezona, sa svojim menadžerima, što je najbolje za mene i moj razvoj. Naravno, i s ljudima u Dinamu. Ja jedino želim igrati, jer to je za mladog igrača poput mene, najbitnije. Trebam imati kontinuitet'.

Pa kako vas je krenulo u Dnjipru, možda ne bi bilo loše ostati u njemu?

'Meni je ovo prvi odlazak u inozemstvo, stigao sam na poziv trenera Igora Jovićevića, s kojim sam prije toga radio u Dinamu. Znamo se već dugo, ali najvažnije mi je da je imao povjerenje u mene. E sad, kako se ovo pokazalo kao odlično rješenje za razvoj karijere, moram reći da sam jako zadovoljan. I zato ne isključujem mogućnost ostanka ovdje'.

Možda nadmašite dvojicu hrvatskih reprezentativaca Nikolu Kalinića i Ivana Strinića, koji su prije vas igrali za, istina onaj stari, Dnjipro?

'Čim sam došao, odmah su mi ih spomenuli. Očito su ostavili dubok trag, posebno Nikola Kalinić. A mogu li ga nadmašiti? (ha, ha) Za to bi trebao ostati ovdje, a to još nismo odlučili'.

Prije odlaska u Dnjipro bili ste na posudbi u Istri, zabijali ste golove, a sada je ta momčad u finalu hrvatskog kupa. Možda ste mogli ostati duže u Puli?

'Tih pola godine u Puli bio mi je iskorak u prvoligaški seniorski nogomet. No, kako je polusezona bila jako dobra, onda sam se pod pauzom vratio u Dinamu, a trener Nenad Bjelica je nakon priprema odlučio da ipak ostanem u Dinamu. Tako je i bilo, ali onda se dogodila ta pandemija koronavirusa, sve je stalo, ali se puno toga promijenilo. Što se tiče igranja u Istri, bilo mi je to stvarno lijepo razdoblje. Znam puno dečki, jako su draga ekipa i stvarno sam sretan zbog tog njihovog uspjeha. Zaslužili su to finale, a u njemu neka uživaju'.

Vi ste u (n)ovoj sezoni bili na posudbi i u Lokomotivi, ali ste igrali i za Dinamo?

'Točno. No, nisam se baš naigrao u tom periodu, pa je bila procjena da je bolje da odem negdje dalje, na novu posudbu. I tako sam u veljači stigao u Ukrajinu, kod trenera Jovićevića. I to mi se isplatilo'.

Dok ste bili u Dinamu osjetili ste slast igranja u Europskoj ligi, nastupili ste protiv moskovskog CSKA-a: vaši suigrači sjajno su odradili ostatak te europske sezone, no protiv Villarreala nije bilo Gavranovića. Petković je bio načet, Andrić je u Rusiji, Marin u Lokomotivi. Je li vam žao što niste ostali i dalje u Dinamu pa da osjetite tu radost?

'Dinamo je stvarno jedna jaka momčad, u kojoj ima jako puno dobrih i kvalitetnih igrača, i gdje je mladom igraču stvarno teško izboriti se za mjesto i minutažu. A kako sam već rekao, mislim da je mladom igraču važniji kontinuitet nastupa. Naravno da mi je žao što nisam bio u ekipi i da vidim tu euforiju i slavlje. Ali, vjerujem da je meni za moju karijeru bolje da sam došao u Dnjipro i da igram svakih tjedana dana.'

  • +37
Villarreal - Dinamo, četvrtfinale Europske lige, 2020/21. Izvor: Cropix / Autor: Boris Kovacev / CROPIX

Jesenas ste igrali za hrvatsku mladu U-21 reprezentaciju, koja je ovog proljeća na Euru u Sloveniji prošla skupinu i izborila plasman u četvrtfinale. Iako ste od veljače u punom pogonu, na popisu Igora Bišćana nije vas bilo?

'Bio sam dio te momčadi od početka kvalifikacija, ali me nije bilo na zadnjoj utakmici kvalifikacija i Euru. Nisam igrao jedno vrijeme, pa mi je i razumljivo zašto me izbornik Bišćan nije zvao. Sada opet imam kontinuitet utakmica, pa ćemo vidjeti što će biti'.

31. svibnja je okršaj sa Španjolskom?

'(ha, ha) Znam, jako dobro. Vidjet ćemo'

Iako ste daleko od Hrvatske, vjerujem da pratite zbivanja u Hrvatski Telekom Prvoj ligi. U srijedu je veliki derbi, Osijek dočekuje Dinamo? Kakva su vaša razmišljanja uoči tog okršaja?

'Baš pratim HT Prvu ligu puno, posebno u zadnje vrijeme. I to sve ekipe. Nekako vjerujem da će Dinamo slaviti u derbiju, jer kvalitetnija su ekipa, s jačim kadrom, posebno na klupi. Mislim da će tako Dinamo i ove godine uzeti naslov, iako se i Osijek jako digao te se odlično bori tijekom cijele godine'.

  • +16
Hrvatska - Engleska, Euro U-21, 2021. Izvor: Profimedia / Autor: Luka Stanzl / PA Images / Profimedia

Dinamu dajete prednost, bez obzira na trenera Bjelicu, koji je dugo sjedio na klupi Modrih i pozna njihove igrače?

'Bjelica je stvarno odličan trener, ali bez obzira na to što je sada na klupi Osijeka, očekujem da će Dinamova kvaliteta doći do izražaja'.

Vama je Bjelica ostao u lijepom sjećanju, jer kod njega ste debitirali za prvu momčad Dinama?

'Naravno, pamtit ću ga cijelog života. Kod njega sam debitirao i bio mi je jako dobar trener, pomogao mi je u nekim segmentima igre. I zahvalan sam mu'.

I jedno nenogometno pitanje. Osjeća li se u Ukrajini ratna psihoza, jer Rusi se grupiraju na granici?

'Iskreno, mi ovdje ne osjećamo ništa. Ali i daleko smo od granice. Novine ne čitam, tu i tamo netko nešto spomene u klubu, ali nitko nas ne opterećuje s tim problemima. A mi kada i igramo u gostima, to je najčešće u Kijevu ili oko njega, gdje su smješteni gotovo svi klubovi', završio je Mario Ćuže.