Bez previše žara i volje, Hrvatska je odigrala posljednju kvalifikacijsku utakmicu za Svjetsko prvenstvo 2010. protiv Kazahstana. OK, trudili su se stići do pobjede, no daleko je to bilo od onoga što se od naših igrača očekuje protiv ekipe kakva je Kazahstan. S obzirom na to da su Ukrajinci u Andori gol zabili već na samom startu utakmice, bilo je sasvim jasno da nade u neki veliki preokret oko promjene mjesta između sunarodnjaka Andrija Ševčenka i Hrvata na ljestvici skupine šest nećemo doživjeti.

ASTANA, stadion Astana Arena, gledatelja 10.000; sudac Claudio Circhetta (Švicarska)

Strijelci: 0:1 Vukojević (10), 1:1 Kižničenko (26), 1:2 Kranjčar (90+2)

Kazahstan: Mokin, Kirov, Abdulin, Kislicin, Skorih, Nurgaliev (od 54. Kukejev), Logvinenko, Erbes (od 89. Baltiev), Averčenko, Kižničenko, Nuserbajev (od 77. Malinin)

Hrvatska: Runje, Ćorluka, Lovren, Kovač, Pranjić, Srna (od 90. Pokrivač), Vukojević, Rakitić, Kranjčar, Klasnić (od 77. Jelavić), Mandžukić (od 63. Bilić)

Hrvatska je u Astani igrala u posve izmijenjenom sastavu u odnosu na ono što smo naviknuli gledati. No za razliku od nekih prijašnjih utakmica, u ovoj nije bilo riječi o eksperimentima Slavena Bilića, već o ekipi desetkovanoj ozljedama i kaznama. Tako je, primjerice, Dejan Lovren debitirao u reprezentaciji na mjestu stopera, a u napadu su bili Ivan Klasnić i Mario Mandžukić.

Hrvatska je na umjetnoj travi blještavog stadiona s pomičnim krovom povela u 10. minuti nakon što je Darijo Srna izveo korner s desne strane, a Ognjen Vukojević sa sedam, osam metara posve neometan glavom pospremio loptu u mrežu. Nažalost, hitronogi Kazahstanci izjednačili su samo 15-ak minuta kasnije kad je Kižnjičenko iskoristio jednu od ne baš rijetkih i neopasnih kontranapada.

Nažalost, po tko zna koji put pokazalo se da u jeku naših napada sredina terena i obrana ne funkcioniraju dobro. Jednostavno, Danijel Pranjić je po tko zna koji put u aktualnim kvalifikacijama ostao u napadu i preko njegova boka odrađena je uspješna akcija suparnika, Vedran Ćorluka nije pratio svog igrača, a sredina terena nije zatvarala ili barem faulom zaustavljala kontranapade. Previše puta smo to dosad vidjeli da bi sve bilo slučajnost.

Istina, nakon odigranih 45 minuta, osim rezultatom, nismo imali previše razloga za nezadovoljstvo. Hrvatska je u prvom dijelu igrala u nižoj brzini, ali i takva je bila dominantna i opasna. Šteta recimo što lijep udarac Ivana Klasnića potkraj poluvremena nije završio u mreži umjesto na gredi.

U drugom dijelu ista priča. Kazahstanci se brane i igraju na kontre, a Hrvatska napada, stvara prilike i ne uspijeva zabiti. Posebno lijepa je bila u 51. minuti kad je jedno Pranjićevo nabacivanje lijepo glavom zahvatio Mandžukić, no golman Mokin bravurozno je obranio siguran pogodak. U 71. minuti i Mate Bilić je bio jedan na jedan s domaćim golmanom, no i u ovom slučaju Mokin je bio pobjednik dvoboja.

Na kraju, u trećoj minuti sudačke nadoknade Srna je probio desni bok, fino nabacio, a Kranjčar je glavom postigao pogodak vrijedan pobjede.Tako ipak nismo doživjeli da je Hrvatska stala uz bok Andori po ostavljanju bodova u Astani. Naime, samo je Andora ostavila bodove u Kazahstanu, svi ostali bili su super uvjerljivi i redom su pobjeđivali Kazahstance na njihovom travnjaku; Englezi su dobili 4:0, Bjelorusi 5:1, a Ukrajinci 3:1. Uostalom, Kazahstan je sve bodove i upisao protiv Andore.

I tako je u Astani završen put hrvatske nogometne reprezentacije prema JAR-u. Drugi put u svojoj kratkoj povijesti ostali smo izvan nekog velikog natjecanja. Srećom, do novih kvalifikacija za Euro 2012. ima još puno vremena, dovoljno za konsolidaciju redova i dobru pripremu za predstojeće izazove.