U FINALU KUPA PRVAKA

Benfica ubila posljednju nadu velike Barcine generacije!

02.10.2012 u 11:20

Bionic
Reading

Stadion u Bernu bio je 1954. koban za legendarnu mađarsku 'Laku konjicu', koja je pokleknula protiv Zapadne Njemačke rezultatom 3:2. Sedam godina kasnije, Benfica je na sličan način pokopala nade sjajne Barcelonine generacije, možda i najbolje u povijesti nogometa koja je ostala bez titule Kupa ili Lige prvaka. Danas će na Estadio da Luzu ove dvije ekipe ponovo odmjeriti snage u elitnom natjecanju europskog nogometa

Benfica i Barcelona su do sada odigrale pet utakmica u UEFA-inim natjecanjima. Dva puta je pobijedila Barcelona, oba puta na Camp Nou, a dva susreta u Lisabonu završila su rezultatom 0:0. Jedina Benficina pobjeda je ostvarena u najvažnijoj utakmici koju su ova dva kluba odigrala, finalu Kupa prvaka 1961. Dvije utakmice koje ćemo se prisjetiti su upravo to finale i susret u skupini Kupa prvaka u sezoni 1991/92.

Stadion u Bernu bio je poprište možda i najvećeg iznenađenja u povijesti Svjetskih prvenstava, kada je Zapadna Njemačka 1954. pobijedila Mađarsku i na taj način spriječila vjerojatno najdominantniju momčad svih vremena da se popne na svjetski tron. Taj isti stadion ugostio je finale Kupa prvaka 1961., a dva su se mađarska asa, Kocsis i Czibor, ovoga puta u dresu Barcelone, nadala kako će im stadion biti sretniji tom prilikom. Uz njih dvojicu, u Barceloni su tih godina igrali i Ladislav Kubala te Luis Suarez, kvartet zvijezda koji je, uz madridski Real, sačinjavao vjerojatno najzvučniju ekipu toga doba.

Finale KEP-a 1961.

Ovo finale je označilo početak Benficinog zlatnog doba, a nakon ovog poraza sjajna se Barcina generacija rasula, a novi procvat kluba uslijedio je tek početkom devedesetih, dolaskom Johana Cruijffa.

U nekoliko sezona koje su prethodile, Barcelona je skupila sve trofeje koje je mogla osim Kupa prvaka. Otkad su te godine izbacili Real Madrid, postali su favoriti natjecanja. Spartak Hradec Kralove nije predstavljao veliku prepreku u četvrtfinalu, no za proći HSV u polufinalu im je trebala treća utakmica.

Benfica se pod vodstvom Bele Guttmanna do finala probila nizom uvjerljivih ukupnih pobjeda no protiv Barcelone su slovili za autsajdere na bernskom Wankdorf Stadiumu. Nakon Suarezovog centaršuta Kocsis je glavom zabio za 1-0 u dvadesetoj minuti. Dvije nekarakteristične pogreške Barceloninog golmana i kapetana Antonija Ramalletsa bile su pokretač preokreta.

Prvo je u 30. minuti nepotrebno istrčao na Cavema, koji je ubacio loptu u sredinu gdje ju je Aguas ubacio u prazan gol. Dvije minute kasnije, Barcelonin igrač glavom je blokirao loptu koja je poskočila u zrak i počela se sporo kretati prema desnoj strani vrata. Premda je imao dovoljno vremena, Ramallets je loše reagirao i loptu skrenuo prema stativi od koje se odbila u gol. Do kraja poluvremena su Kocsisev pokušaj igrači Benfice izbacili s gol-linije.

Volejem sličnim onom Zidaneovom iz 2002., Coluna je u 55. minuti digao vodstvo Benfice na 3:1. Nakon loše intervencije Benficinog golmana Kocsis je propustio priliku za smanjenje rezultata, pogodio je stativu, da bi se lopta još jednom odbila od obje stative i išetala van nakon Kubalinog poluvoleja. Još jedan volej mogli smo vidjeti u 75. minuti kada je Czibor smanjio na 3:2. Barcelona je do kraja utakmice imala još dvije dobre prilike dok je Benfica jednom zaprijetila iz kontre. Ovo finale označilo je početak Benficinog zlatnog doba, a nakon ovog poraza sjajna Barcina generacija se rasula, a novi procvat kluba uslijedio je tek početkom devedesetih, dolaskom Johana Cruijffa.