BISERJE ZLATA VRIJEDNO

Sve Avine provale iz Survivora na jednom mjestu

31.05.2012 u 12:42

Bionic
Reading

Sasvim friška izjava Ave Karabatić o tome da je 'čas komedija, čas drama queen, čas triler queen' ponukala nas je da ponovo zavirimo u riznicu njenog rječničkog blaga

Draga nam Ava neiscrpno je vrelo rječničkih bogatstava koje svakodnevno pokazuje koliko je jezik živ organizam, ujedno opasan po neznalice. A kao što smo i očekivali, njena oralna kreativnost raskrilila se i u Survivoru. Koliko je i je li opravdala reputaciju 'prvog među jezicima što poput usamljenih kauboja jašu prostranstvima beskrajno udaljenim od mozga', prosudite sami.

Za zagrijavanje, krenimo, kako to već ide, od samoga početka, odnosno puta u Kostariku. 'Kad sam krenula na put u Kostariku, znala sam svoje ime i prezime', lupila je Ava i ostala živa (i zdrava, mudrica naša mala).

Takva, mudrica i mudrijašica Ava, na početku šoua požalila se prijateljici kameri što na otoku preživljavanja neće biti onoga u čemu je najbolja – ispita. 'Šteta što neće biti neki testovi, pa pisat', pa ovo, pa ono, neka znanja i tako… poezija', poetično je objasnila Ava, a mi, osjetljivi na ritam njenog govora, prenijeli u originalu.

Slijedi čisti klasik žanra u kojemu Ava objašnjava što bi bila kad bi se ponovo rodila: 'Da se ponovo rodim, vjerojatno bih bila konj ili delfin zbog svoje otmjenosti i gracioznosti, jer divno je da ti netko kaže da plivaš. Uostalom, zašto se stil zove delfin, nego po delfinu?' Kako je tim dvjema rečenicama Ava rekla sve i još malo više, komentar nije potreban.


Nakon klasika okrećemo se 'kraljevskom kutku' u kojemu Ava ne štedi riječi hvale sebi samoj. 'Osjećam se kao mala princeza, a to ja i jesam', počastila se Ava nakon tuširanja. 'Što će ti prijatelji kad imaš samu sebe', dodali su neprijatelji, mrmljajući u bradu.

No Avica ne staje tek na princezinoj krunici, već ide dalje (čvrsto se držimo originala da osjetite dašak Ave): 'Osjećam se kao da sam boginja, kao da će neki bog ljubavi sići i biti zajedno s menom!' I opet, komentar nije potreban.

'Gledam Survivor i ponosim se sobom', nastavlja Ava sve u trendu čašćenja same sebe, nesebično hvaleći svoju kreativnost. 'Da imam papir, ja bih sad napisala neki stih… evo, imam već sedam stihova u rukavu!', rekla je Ava i nije se šalila, već malo potom svojih sedam stihova podijelila s gledateljima, vječno ih zapisavši na televizijskoj traci.


Stihovi u rukavu nisu nikakvo slučajno nadahnuće, jer, kako Ava kaže, 'ja sam estetičar i kreativac, a ne košarkaš'.

Draga nam estetičarka i kreativka u isto vrijeme je i humanitarka koja svoja znanja i spoznaje nesebično dijeli šakom i kapom. Pa tako kaže: 'Htjela sam pobijediti samu sebe i iskušati svoj limit', i odmah svima željnima znanja profesorski pojašnjava: 'To vam na latinskom jeziku znači granica.'

No ostavimo se intelektualnih nadmudrivanja, jer Ava, osim što prijateljuje s latinskim, odlično se razumije i s nekim natjecateljima u Survivoru, poput Marka. 'Marko je bio moj lutak – toliko smo se složili da je on doslovno završavao moje rečenice', i, kao što to lutak po definiciji čini, završimo rečenicu.


Ta pjesnička duša i intelektualna veličina u krevetu je prava zvjerka. 'Kad bih probala lava, kreveti bi pucali!', kaže Ava i potraži zvjerku što spava. No ne spava samo lav, već i Avina ljubav. 'Iako nije zima, ljubav mi je na nuli', kaže naša draga brbljavica, jasno davši do znanja da je zima vrijeme kad se i ljubav smrzava.

Seks i ljubav za sobom pozivaju ljubomoru koje Ava, naprimjer prema Staniji, nema, jer 'ne mogu osjećati ljubomoru prema ženi koja je niža od mene 10 centimetara', pojašnjava Ava visinske zakone.

Osim što nije ljubomorna, Ava je brižna prema sebi pa tako izuzetno pazi na svoju prehranu, u isto vrijeme ne razmišljajući hoće li joj na leđima izrasti devina grba. 'Zbog gastritisa ne pijem mlijeko i kavu, ne jedem poslije 18 sati, pijem osam litara vode, kuham na lešo i ne jedem slatko.'

Na kraju priče, ili ove njene epizode, budimo u duhu vremena, odnosno ekološke osviještenosti. Slijedi – eko kutak. 'Nakon šoua cijenim svako stablo na putu, vjevericu i cvijet', kaže Ava i dodaje: 'Važna mi je i ta neka ekologija i okoliš. Jako je bitno ne bacati papiriće.' U to ime, živjeli!

Umjesto post scriptuma, čujmo gdje se to draga naša Ava vidi za pet godina