Redatelj nagrađivane serije 'The Crown' Peter Morgan u jednoj od epizoda treće sezone, pod nazivom 'Bubbikins’, osvrće se na javnosti manje poznatu priču o majci princa Philipa.

Lik princeze Alice u seriji igra 74-godišnja engleska glumica Jane Lapotaire te je sjajno prikazala nevjerojatan život ove javnosti malo poznate princeze.

Kraljevska krv

Princeza Alice rođena je 1885. godine u dvorcu Windsor, kao praunuče kraljice Victorije. Od rođenja je gluha, ali to joj kasnije nije stvaralo veliki problem jer je naučila čitati s usana, prvo engleski i njemački, a nakon udaje i grčki te potom francuski. Volju za učenjem i snalaženjem potaknula je u njoj njezina baka.

'Gledajte, ako Alice ne čuje i ne razumije o čemu govorimo, važno je da to ne ponavljamo. Tako će se bolje koncentrirati kako bi se snašla te će joj to kasnije pomoći u životu', navodno je bila uputa njezine bake, princeze Alice od Velike Britanije, po kojoj je i dobila ime.

Za grčkog princa Andriju udala se 1903. te iz Windsora odlazi živjeti u Atenu. Bili su vrlo imućna obitelj, a pretpostavlja se da je samo za vjenčanje od ruskog cara i carice princeza Alice dobila tijaru u današnjoj vrijednosti od 14 milijuna američkih dolara.

Princeza Alice i grčki princ Andrija, četvrti sin grčkog kralja Đure II, imali su petero djece, od čega samo jednoga sina - princa Philipa, današnjeg supruga britanske kraljice Elizabete II.

Njihov brak nije bio idiličan, a ogorčena zbog tretmana svog supruga i lošeg ponašanja, princeza Alice jedinog je sina odlučila poslati na školovanje u Englesku.

Tako se princ Philip već u ranom djetinjstvu, sa samo deset godina, zatekao sam, okružen daljnjom rodbinom u novoj zemlji, koju je kasnije prihvatio kao domovinu.

Poslije izbijanja 1. svjetskog rata grčka vlada podupirala je sile Antante, no kralj Konstantin I, brat princa Andrije, 1917. bio je prisiljen abdicirati s prijestolja u korist mlađeg sina Aleksandra zbog svojih pronjemačkih stavova i sukoba s grčkom vladom pa je kraljevska obitelj protjerana iz Grčke.

Kada su se vremena malo primirila, vratili su se u Grčku, no nedugo nakon toga princ Andrija uhićen je i optužen za loš rezultat u Grčko-turskom ratu, u kojem je njegova zemlja izgubila velik dio teritorija. Kriza u obitelji ponovno navodi princezu Alice na bijeg. Ovoga puta s djecom je pobjegla u Pariz. Njezin brak s princem Andrijom već je i prije toga bio u krizi, a ovo ih je dodatno razdvojilo. Nasilan i zlonamjeran suprug na koncu je do svoje smrti živio u Monte Carlu, a preminuo je u dobi od 62 godine.

Kriza identiteta, psihički poremećaji i pomoć Sigmunda Freuda

Udajom je princeza Alice prihvatila pravoslavlje te se okrenula vjeri, i to fanatično. Nakon što su prognani iz Grčke stanje joj se pogoršalo te joj je dijagnosticirana šizofrenija, a 1930. završila je na psihijatriji u Švicarskoj te ju je, prema dostupnim dokumentima, liječio Sigmund Freud.

'Moja jadna Alice u prilično je nenormalnom stanju. Ima vizije Krista te tvrdi da će uskoro poslati Božju poruku svijetu', pisala je u svojim pismima tih davnih vremena majka princeze Alice.

U sanatorij je odvedena prisilno, a tim doktora, na čelu s austrijskim neurologom Freudom, podvrgao ju je agresivnim tretmanima liječenja.

Freud je došao do zaključka da su vjerske zablude princeze Alice proizvod seksualne frustracije i preporučio joj je rendgensko zračenje jajnika kako bi joj smanjio libido te je podvrgnuo elektrošokovima, izvještavao je u to vrijeme The Psychologist.

Pretpostavlja se da je njegovo liječenje kod princeze Alice zapravo trebalo izazvati ranu menopauzu.

U tim godinama obitelj ju je potpuno napustila i zaboravila, njezine kćeri udale su se za njemačke političare, pristaše nacističkog pokreta, a istovremeno, kako su se zahuktavali odnosi i započinjao 2. svjetski rat, princ Philip priključio se britanskoj mornarici. Grčko-britanska kraljevska obitelj bila je rasuta po svijetu, na suprotnim stranama zaraćenih sila. Ponovno su se spojili tek na sprovodu princeze Cecilije. Sa sinom se tako prvi put vidjela tek 1937., na sprovodu kćeri, a Philipove sestre, koja je sa suprugom i dvoje djece poginula u zrakoplovnoj nesreći.

Njezin hendikep od rođenja, neuspjeli brak, a na koncu i nikakva veza s obitelji te ratno stanje u Europi posve su je okrenuli vjeri. Nakon što je puštena iz mentalne ustanove, iako se nikada nije zavjetovala, princeza Alice potpuno se posvetila vjeri i pomaganju potrebitima te je samoinicijativno odijevala odoru časne sestre, po čemu je kasnije bila prepoznatljiva.

Osnovala je tako zakladu Martha and Mary, u kojoj je podučavala medicinske sestre te zbrinjavala oboljele i stradale.

No stigma zbog mentalne bolesti i želja da se zaštiti privatnost kraljevske obitelji ostavili su Alice gotovo napuštenom i skrivenom.

Toksičan odnos sa sinom, princem Philipom

Sa svojim jedinim sinom, princem Philipom, princeza Alice navodno je imala vrlo napet odnos. Mnogo neslaganja, svađa i oscilacija obilježilo je većinu njihovih susreta. Godine 1947. majka i sin ponovno su se sastali povodom njegova vjenčanja s kraljicom Elizabetom u Londonu. Princ Philip tad je postao britanski državljanin i odrekao se prava na prijestolja Grčke i Danske te je uzeo anglizirano majčino prezime Mountbatten.

Kruže priče da je princ Philip dao izraditi zaručnički prsten svojoj voljenoj Elizabeti iz dragulja s tijare svoje majke, koju smo spomenuli ranije u tekstu, a koja potječe iz ruskog carstva. Budući da je princeza Alice praunuka britanske kraljice Victorije, jasno je da su tadašnji mladenci, princ Philip i kraljica Elizabeta, bili rođaci u trećem koljenu, ali to nije bila neuobičajena praksa u kraljevskoj obitelji.

Kako za gotovo cijeloga života nije imao majku pored sebe, a u podsvijest mu se uvukla scena njezina odvođenja na prisilno liječenje, princ Philip s Alice nikada nije razvio odnos kakav imaju ostali sinovi i majke.

'Ona je meni samo tehnički majka', navodno je jednom prilikom izjavio princ Philip, misleći pritom na to kako ga je donijela na svijet, a nakon toga nije bilo značajnih pomaka u njihovu odnosu.

Kako je prolazilo vrijeme, a rat buktao, princeza Alice nije mogla ne poduzeti ništa. Tako je iskoristila svoj položaj te je u svojoj palači u Ateni skrivala židovsku obitelj za vrijeme nacističkih progona diljem Europe. Osim toga, dug niz godina radila je za Crveni križ.

Tek nakon smrti, zbog svog nevjerojatnog doprinosa u ratu i pomaganju žrtvama Holokausta, dobila je priznanje Pravednik među narodima, odlikovanje koje dodjeljuje Izrael kako bi nagradio pripadnike drugih naroda koji su spašavali Židove od istrjebljenja tijekom Holokausta, a riskirajući pri tome vlastite živote. Ovo je odlikovanje najviše izraelsko državno priznanje za nežidove, a princezi Alice dodijeljeno je posthumno, 1994.

Posljednje godine u Britaniji

Nakon državnog udara u Grčkoj, koji se dogodio 1967., princeza Alice seli se u Veliku Britaniju. Svoje posljednje godine provela je u Buckinghamskoj palači sa snahom i sinom. To je navodno pomoglo njihovom odnosu, donekle su se zbližili i sprijateljili, a posebice zbog potrebe javnog predstavljanja humanije strane kraljevske obitelji, kojoj je tih godina u Britaniji bio narušen imidž.

Do kraja života Alice je ostala dosljedna svojim moralnim uvjerenjima te pomagala svima kojima je to bilo potrebno. U palači je bila poznata i kao okorjeli pušač, a kad god je došla u priliku, nabavljala je cigarete iako je bila narušenog zdravlja.

Mnogi dugo vremena nisu ni spajali njezin lik s titulom, tako je primjerice Guardianov novinar došao u Buckinghamsku palaču na intervju s princezom Anne, a naišao na časnu s cigaretom u ruci. Upitavši ju tko je, na vlastito iznenađenje i inzistiranje odradio je zapravo razgovor s princezom Alice, na čiju je čudesnu životnu priču javnost pozitivno reagirala.

Na samrti je svom sinu ostavila poruku u kojoj je pisalo: ‘Dragi Philip, budi hrabar i zapamti - nikada te neću napustiti. Uvijek me potraži kada ti bude teško. S ljubavlju, tvoja stara majka.'

Iako je umrla u kraljevskoj palači u Londonu, Alice je prema svojoj želji pokopana u ruskoj pravoslavnoj crkvi svete Marije Magdalene u Jeruzalemu 1988. godine.