Budimo posve iskreni: kada razmišljam o ozbiljnom televizijskom novinarstvu i obradi jednako tako ozbiljnih tema, 'Provjereno' Nove TV nije prva emisija koja mi pada na pamet. Ta domaća kopija američkog Datelinea i po filozofiji i po sadržaju vjerno slijeda velikoga inozemnog brata - u njoj je uvijek red toplih ljudskih priča, red alarmantnih priloga o svakodnevnim kućanskim aparatima i preparatima koji će na doći glave ako ne pripazimo (sinoć - parabeni u kozmetici), red pohvalnih komunalnih akcija (poput one o otpadnim vodama u Dugoj Resi) i red čudesnih priča o iznimnim pojedincima. Neloše, marginalno zanimljivo, ali daleko od nekakve velike televizijsko-novinarske ozbiljnosti.

Shvatit ćete onda zašto sam sinoć bila gotovo šokirana kada sam na samome početku najnovijeg izdanja 'Provjerenog' shvatila da upravo gledam najbolji prilog o Mrsićevu prijedlogu zapošljavanja mladih fakultetlija koji je prikazan na bilo kojoj domaćoj televiziji otkad je barba Mirando ispalio svoju genijalnu umotvorinu.

Ne moram vam posebno govoriti o čemu je riječ. Već i ptičji boy bandovi na granama pjevaju šaljivu pjesmu o novome hrvatskom Ministru rada i mirovinskog sustava koji je došao na ideju da fakultetski obrazovane građane RH na prvi posao zapošljava više-manje volonterski, tek s džeparcem dovoljnim za frizuru, pokaz i dvije kratke s mineralnom. U zadnjih se nekoliko dana na noge s mišljenjima, obranama i napada toga Mrsićeva prijedloga podiglo i staro i mlado, lijevo i desno, aktivističko i pasivističko, pa tako sve do Pantovčaka.

Tek mi je sinoć, međutim, dok sam gledala 'Provjereno', upalo u oči da nitko prije ekipe te emisije ništa nije pitao nezaposlene. A marljivi su novinari ove emisije krenuli klasično štreberskim novinarskim putem - za mišljenje upitaj sve koji su upleteni u priču. Pitali su zato i Mrsića i aktiviste i potencijalne poslodavce i - čudna mi čuda - mlade, nezaposlene građane RH. Čak su i uspjeli pronaći one koji se s prijedlogom slažu i one koji ga preziru. Pronašli su i one koji su pred nezaposlenošću i takvim prijedlozima rješavanja pobjegli iz Hrvatske.

Zanimljivo je, a možda pomalo i tužno da me takav novinarski postupak - kakav se inače uči u svakoj novinarskoj grupi lokalne osnovne škole -

osupnuo svježinom pristupa. No osvrne li se čovjek na pristup kakav u slučaju takvih tema gaje najozbiljniji od svih ozbiljnih TV novinara (sada ću se ovdje praviti da ne mislim na HTV-ovce) - nije baš ni toliko čudno što sam se, već spremna za san, naglo uspravila pred ekranom na kojemu se prikazivalo 'Provjereno'. Nakon svih silnih novinarskih veličina koje u obradama ozbiljnih tema ne znaju učiniti ništa drugo nego razgovarati s opinion-makerima najzvučnijih imena, bilo je lijepo vidjeti da negdje jedna vrijedna ekipa ipak pamti lekcije iz novinarske grupe. Pa evo im zato ovom prilikom čista petica.