Nakon zahtjevne operacije kralježnice ovog ljeta Mani Gotovac nije se mogla vratiti u svoj dom u centru Zagreba. Naredba liječnika je glasila da se više ne smije uspinjati stepenicama, a njezin stan je na četvrtom katu. Zbog toga Mani trenutno stanuje u domu za starije osobe, a situaciji se vrlo brzo prilagodila te je i dalje aktivna u svom poslu, pisanju i teatru - u njoj, ma koliko je nevolja zadesilo, uvijek tinja iskra života. U razgovoru za tportal Mani je ispričala kako danas živi te ponešto o novom romanu i blagdanima uz svoje unuke
'Uvijek postoji neki zid koji nam priječi ići dalje', riječi su francuskog dramatičara Paula Claudela, no naša poznata teatrologinja i spisateljica Mani Gotovac svojom životnom pričom lako bi ga demantirala. Nema tog zida kod Mani koju ju je spriječio ići naprijed. Tako je i danas, kad nakon operacije kralježnice, zbog komplicirane situacije u kojoj se zatekla, živi u domu za starije osobe. Nije je takvo rješenje nimalo obeshrabrilo.
'Otkrila sam u domu za starije osobe meni do sada potpuno nepoznat svijet. U njemu više nema laži. Utoliko mi je beskrajno zanimljiv. On, kao i briga za njih. Inače, živim kao i ranije, pišem, čitam, gledam filmove, kazališne predstave… i nikada nemam dovoljno vremena, uvijek mi nedostaje još 24 sata', kaže Mani. Najviše je veseli pisanje novog romana. Zasad mu je radni naslov 'Tuga'.
'Svijet se promijenio: ne razlikuje više dobro od zla. Ali osjećaj tuge ostao je autentičan. To nije bijes, pobuna, revolucija, tu nema vizije, utopije, izigravanja – to je samo stanje. Stanje duše. Moje jest, a rekla bih da nije samo moje', objasnila je Mani svoje porive za pisanje nove knjige.
Božić je pred vratima, kako će ga proslaviti?
'Roditeljstvo je zapravo rudarski posao. Kad ga shvaćaš odgovorno. Ako nije tako, onda se ono zove 'ljubav mog života' ili 'ful fotka s dobrim filterom', onda je naime samo još jedna laž. Biti baka, naprotiv, to je istinski praznik života. Bez kićenja, stvaran. Osobito ako imaš unuka kakav je Jakov, a sada i njegovu djevojku, kakva je Rajna. I onda još dvije unuke, kakve su ozbiljna Brina i mala Nia. I kada su sa mnom, i kada nisu, tu ništa i nikada ne može promijeniti stvarno stanje stvari. Ni slučajna ni stvarna nesreća, ni kriva riječ, pa čak ni brzina života… ništa, oni su uvijek i trajno – oni su ono što zovemo Kairosom ili trenuci sreće u životu. Naći ćemo mi već neko mjesto na kojem ćemo zajedno proslaviti Božić', poručuje Mani.
