Sada, kada je nogometno prvenstvo napokon završilo, a Olimpijada još nije počela, domaći se televizijski program napokon može izvući iz čudnovatog procjepa između regularne i ljetne sheme, a naš svijet, barem kada je riječ o televiziji, opet ima smisla. Pri čemu, naravno, želim reći da je opet glup i dosadan

Nakon takve tisućljetne (mrvicu pretjerujem) prakse već smo na to navikli pa se rijetko tko pita zašto ljeti sva televizijska čeljad diže ruke i noge u zrak te se normalan program obustavlja zbog pomanjkanja osoblja, ali možda bismo trebali. Na komercijalce se pritom neću značajnije osvrtati: njihov je program i tijekom školske godine jednako blesav kao i ljeti, samo negdje krajem šestog mjeseca zamru razne ružne jetrve i Larini izbori te ih zamijene uplakani Turci i, štajaznam, 'Cobra 11'. Osvrnut ću se samo na HTV-ovske heroje rada, koji već negdje sredinom lipnja klisnu put Jadrana i ne vraćaju se do sredine rujna, ali zato cijelo to vrijeme naplaćuju pristojbu kao da se lome od silnog posla.

U nekim je slučajevima ljetna stanka logičnakao, primjerice, kod igranih serija. No uzmemo li u obzir da se od domaćih igranih serija na HTV-u u zadnjih nekoliko  mjeseci prikazivala tek repriza 'Ponosa Ratkajevih', razumijevanje se polako topi i dolazimo do zaključka da se naši javni djelatnici iz kuće na Trnju odmaraju sasvim nezasluženo.

Prvo i prvo, iako, rekoh, postoje slučajevi u kojima je ljetna stanka logična, nije sasvim jasno zašto je potrebna u slučaju emisija kao što je, recimo, 'Puls Hrvatske'Mislim, meni je prvoj od svih građana Hrvatske drago što se napokon mogu odmoriti od Branimira Bilića, ali ne shvaćam potpuno zašto dotični gospodin zaslužuje baš toliko godišnjeg odmora te zašto ga, dok gaca po jadranskom plićaku, netko ne zamjenjuje. Čak je i megapopularni Larry King, dok je još imao talk show na CNN-u, imao zamjenu kada bi otišao na godišnji, ali Biliću i drugim HTV-ovcima to nije dovoljno. Oni su svi nezamjenjivi ko Bog Isus.

203351,202042,201674,173428

Drugo, jedna od najboljih stvari vezanih uz ljetnu shemu posljednjih su godina bili brojni domaći i strani dokumentarci koje bi HTV-ovci za ljetnih mjeseci napokon puštali u normalnim terminima, a ne u deset ujutro i pred svitanje. Ove godine je dobro počelo onim serijalom o bojama (svaka čast), ali je nadahnuće brzo okopnilo pa sada već gledamo one idiotarije o iseljenim Hrvatima u svim stranim državama od Austrije do Marsa, što otprilike ne zanima nikoga u galaksiji. Da stvar bude još simpatičnija, ti 'Hrvati u zemlji nogometa i tanga' i slične divote prikazuju se u udarnom terminu, dok je, recimo, sasvim pristojan Milićev putopisni serijal (koji, budimo iskreni, isto gnjavi s Hrvatima u Donjim Pripzovcima onkraj Ognjene Zemlje) zakopan u neki egzotičan termin među reprizama na drugom programu.

Treće, iako razumijem koncept ljetne sheme kao utočišta za sve moguće reprize i iako sam velika obožavateljica 'Mućki', činjenicu da HTV

tu seriju reprizira drugi put u četiri godine ne mogu shvatiti nikako drugačije nego kao neku njihovu internu zajebanciju. Jest, riječ je o jednoj od najboljih britanskih humorističkih serija svih vremena, ali dajte da barem zaboravimo dvije-tri epizode prije nego što nam je ponovno prikažete. Osim toga, ima još barem deset drugih legendarnih serija koje bi gledatelji rado pogledali u reprizi.

Četvrto, domaće televizije (ovaj put ne samo HTV) uporno ignoriraju činjenicu da u inozemstvu, posebno na američkim televizijama, već dugo postoji praksa snimanja igranih serija koje će se prikazivati upravo za ljetnih mjeseci. Riječ je o serijama od 13 epizoda, a u tom je međusezonskom formatu izniklo i nekoliko pravih televizijskih remek-djela, kao što su 'Momci s Madisona', 'Na putu prema dolje' (Breaking Bad), 'Bez oduševljenja, molim' i 'Louie'Nikome s ovih televizijskih prostora, međutim, nije palo na pamet takve serije otkupiti upravo za tih ljetnih 13 tjedana. Bože sačuvaj. Puno im je draže, kao u slučaju Nove TV, otkupiti jedan od najvećih televizijskih klasika (Breaking Bad) i onda ga potpuno uništiti prikazivanjem u tri ujutro.

Peto, ako itko pokuša sve gore pobrojano opravdati štednjom, zabit ću se čeomice u prvi stup javne rasvjete. U štednju ću,  naime, povjerovati tek kada u sklopu ljetne sheme i u ime manje potrošnje prestanu slati opremu za direktne prijenose na svaki priglupi festival zabavne glazbe u priobalju