Prateći prijenos izricanja presude generalima Gotovini, Markaču i Čermaku, naša TV kritičarka ostala je zbunjena dvjema stvarima – odlukom nekoga u Haagu da se dio prijenosa sinkronizirano prevodi na srpski i brzinom kojom su komercijalne televizije prešle na sapunice i reklame
Dok ovo pišem, na ekranu Gotovinin odvjetnik HTV-ovu dopisniku iz Haaga diplomatskim rječnikom govori da će shvatiti sve ljude u Hrvatskoj koji se odluče za prosvjede. Govori i da žali zbog reputacije suda pred kojim je proveo dvadesetak godina svoje karijere.
Komercijalne televizije već su na sapunicama i reklamama.
Presudu, baš kao ni državni vrh, neću komentirati. Samo prijenos i popratne emisije. Prvo i prvo, iako inače ne patim od jezičnog čistunstva i strogog separatizma od srpskog, fakat mi nije jasno koji je politički mudrac u Haagu na prevoditeljsko mjesto pri izricanju presude hrvatskim generalima postavio osobu koja govori srpski. Pretpostavljam da dotična osoba nije prekjučer zavirila u prirodu jezičnih i svih ostalih ljubavnih odnosa među etničkim skupinama na ovim prostorima, pa mi se čini nemogućim da nije znala da će srpski jezik u trenutku koji više od tri četvrtine Hrvatske smatra izuzetno osjetljivim – razjariti ljude. Dodamo li tome da je loše odabrana prevoditeljica usto još i pričala loš srpski, u kojem su 'krajinski Srbi' svako malo zvučali kao kranjski srpi, uopće se neću začuditi onima koji zaključe da nas, eto, i time netko u Haagu prca.
Što se komentatora u sva tri studija televizija s nacionalnom koncesijom tiče, teško mi ih je ovako brzo nakon prijenosa procjenjivati jer mi se od silnog prebacivanja s kanala na kanal na kraju zavrtjelo u glavi. Zasad mi se čini da su mi samo oni u HTV-ovu studiju uspijevali malo razbistriti zbrku u glavi glede jedne sitne nelogičnosti u presudama, a koju ću najbolje izraziti jednim pitanjem: kako to da je Oluja proglašena udruženim zločinačkim pothvatom, a onda su dva sudionika u njoj proglašena krivim, a jedan nevinim? Odgovor sam uspjela rekonstruirati samo iz njihovih, a ne iz RTL-ovih i Novinih gostiju: fora je u brijunskim transkriptima. Čermaka je spasilo to što nije bio na tom sastanku. Ili, ako hoćete drugim riječima – dogodilo se ono čega su se svi u Hrvatskoj bojali, samo jedni iz jednih, a drugi iz drugih razloga. O glavu nam se i danas – više od deset godina nakon smrti – obio bivši predsjednik. Gotovina i Markač blago su izvoljeli zbog toga najviše fasovati.
Dok ovo pišem, iz susjedstva, odnosno iz blizine Trga žrtava fašizma, do prozora mi dopiru zvukovi povika nezadovoljnih građana pred središnjicom HDZ-a. Sve su se televizije, uključujući i HTV, sada već prebacile na reklame i sapunice.
