'Živim na selu, u kući, pa uvijek imaš nešto za raditi, nikad ti nije dosadno. Naposljetku, imam dvoje djece pa sam se bavio i s njima, crtali smo, pisali, igrali se. Sad se bavim uređenjem prednjeg vrta, a kako su malo popustile mjere, onda nam čak i vrtlar može doći. Na pristojnoj distanci možemo odlučiti gdje koji čempres, a gdje borić dolazi. Malo se pripremamo za ljeto', objasnio je u svom posljednjem intervjuu za Radio Dalmacija Jacques Houdek.

'Daleko od toga da glazbenici u Hrvatskoj ne žive bolje od prosjeka, opet uzimam neki prosjek glazbenika, ali isto tako jako daleko od toga da smo mi bogati ljudi. Postoji nekoliko glazbenika koji su dotaknuli nekakve sfere, koji imaju dugogodišnje karijere, koji su uspjeli osigurati se u tom dugom stažu. Većina ljudi ipak ne posjeduje ni stan ni kuću. Neki ne posjeduju ništa. Evo, ja konkretno živim najnormalniji, najklasičniji, najprosječniji život i nisam baš netko tko spava na novcima', rekao je nadalje naš poznati glazbenik.

Na pitanje tko je kriv za takvu sliku o glazbenicima kao bogatašima, Houdek je kazao: 'Tu smo djelomično i mi krivi jer neki kolege vole često izmišljati cifre novogodišnjih nastupa ili sličnih svojih angažmana. Ljudi su, naravno, skloni povjerovati pa se stvori jedna kriva slika. Ali realno je da smo u ovakvoj situaciji mi prvi na odstrelu, jer zabava je luksuz, zabava dolazi zadnja. Tako da se nas prve ugasi i zadnje nas se vraća u promet.'

Jacques se osvrnuo i na prašinu koja se digla kada je zbog pandemije koronavirusa od Hrvatskog društva skladatelja dobio jednokratnu novčanu pomoć od pet tisuća kuna.

'To nije socijalni fond. To je fond HDS-a, čiji sam ja redovni član. Mene je zaboljelo što je to prikazano kao da sam uzeo iz nekog fonda koji je namijenjen hrvatskom narodu ili socijalno ugroženima. Bilo je ružno prikazano kao da sam dobio pola milijuna kuna i onda sam ja to demantirao jer je realnost da sam dobio pet tisuća kuna, a znamo koliko to vrijedi u današnje vrijeme.'

 I iz izolacije je, kaže, nasmijavao svoje obožavatelje šalama na vlastiti račun.

'Neki kolege su non-stop nešto pjevali, pa bi svaki dan nešto snimali. Onda bih ja pomislio, Bože, Isuse, tako su dosadni, mislim koga više to zanima, svaki dan neka pjesma. Pa mislim, ne pjeva ti se svaki dan, naprosto to nije prirodno. Treba ljude malo i nasmijati, ali u svemu, pa i u tome, treba imat mjeru.'

Houdek je na kraju otkrio i da je u izolaciji napisao dvije pjesme u koje jako vjeruje.

'Osjećam da su kapitalne, onako životne pjesme. Nisam bio nešto mega produktivan. Nisam kao Tonči Huljić, on je vjerojatno napisao 400 pjesama. Ja sam napisao samo dvije', uz osmijeh je zaključio pjevač.