INTERVJU

Iva Šulentić: Ponašam se normalno i mijenjam se kao osoba jer se želim mijenjati, a ne zato što mislim da moram jer me 'netko zna'

25.01.2020 u 13:24

Bionic
Reading

Svoju televizijsku karijeru započela je još kao djevojčica, a otad se nametnula kao jedna od najboljih u svom poslu. Danas je omiljeno lice među ljubiteljima HRT-a i zadovoljna je onim što radi, no ne vidi se kao javnu osobu pa se još uvijek svaki put iznenadi kad je netko prepozna. S Ivom Šulentić za tportal smo razgovarali o tome što je može izbaciti iz takta, otkrila nam je koje je njezino najluđe iskustvo, a govorila je i o ljubavi

Od statiranja po setovima kao klinka iz ZKM-a, preko glavnih i sporednih uloga u reklamama, serijama i filmovima, do radijskog posla i televizijskih angažmana, postala je netko koga publika i struka danas itekako cijene. Voditeljica, ekonomistica i spikerica trenutno vodi mozaičnu emisiju 'Kod nas doma', a od jeseni ponovno je gledamo i u novoj sezoni popularnog glazbenog showa 'The Voice'. Njime smo i započeli razgovor s Ivom Šulentić.

Što vas najviše veseli u tom projektu?

Pauzi od tri godine unatoč, i dalje u ekipi djelujemo kao obitelj, a prekrasnu energiju unijeli su ovogodišnji natjecatelji koji su svi redom iznimno talentirani i prekrasni. Na projektu je okupljena zavidna količina profesionalaca, produkcija je vrhunska, a sama činjenica da radimo najpopularniji i najgledaniji svjetski talent show daje dodatni vjetar u leđa te nas pomiče ponekad i preko granica, što je i više nego dobrodošlo. Veseli me apsolutno svaki trenutak, od paljenja reflektora u studiju te dogovora i proba u redakciji do trenutka kada izlazimo na stage i slušamo te divne ljude.

Što mislite, zašto gledatelji vole gledati takve formate?

'The Voice' je specifičan jer u njemu se doista cijene talent, rad i trud te nema ruganja i ismijavanja i kritike radi kritike. Mislim da gledatelji vole tu pozitivu i dobru energiju, a pritom se još jednom dokazuje da se rad doista isplati jer je očit napredak kod natjecatelja zahvaljujući mentorima i njihovim ekipama, odreda sve samim genijalcima u svojim poljima. Stvaraju se prijateljstva, osjeti se toplina. Gledatelji se vežu uz svoje favorite. A onda – napetost kada netko mora napustiti show.

S Ivanom Vukušićem vodili ste emisiju 'Garaža', mnogo ste puta radili i neke druge projekte. Družite li se i privatno?

Ivan i ja poznajemo se još iz Prve gimnazije i doista sam sretna što smo postali tandem. Držimo si leđa, razumijemo na pozornici i izvan nje i uvijek nam je ugodno. Kada se radi – radi se ozbiljno, kada je vrijeme za smijeh – ozbiljno se smijemo. U zadnje vrijeme toliko puno radimo zajedno da pijemo kave pokraj različitih pozornica pa tada malo ćaskamo o životu.

Svojedobno ste pjevali u Zagrebačkim mališanima. Kad čujete kandidate kako pjevaju, dođe li i vama želja da primite mikrofon i zapjevate?

Ma pjevam ja stalno u backstageu, ali budite sretni što mi tada mikrofon nije uključen.(smijeh)

Na čije pjesme danas pustite glas?

Nema pravila. Na onu koja mi je zadnja u uhu ili onu koja upravo svira – iako imam primjetan izostanak talenta za pamćenje tekstova. Nema veze, izmislim ih i - udri!

Koga biste vi odabrali za pjevačkog mentora?

Uf... Ne bi mi se nitko okrenuo pa čemu muka? (smijeh)

Vaš je posao, kažu svi koji ga rade, izuzetno naporan jer koncentracija vam uvijek mora biti na zavidnoj razini. Što uvijek radite prije emisije, a što nikad?

Bedasto je mistificirati poslove. On je kao i svaki drugi, samo što smo mi pred kamerama. Nije da kopamo rudnike ili asfaltiramo autocestu u kolovozu. Koncentracija nam doista mora biti na razini, osim toga vjerujem da je priprema 90 posto ovoga posla, a ima nešto i u utakmicama u nogama. Prije emisije izoliram se u glavi i šećući prolazim scenarij, točku po točku. Volim biti sigurna u ono što mora izaći, a kako bih mogla dobro reagirati da gledatelji ne primijete ako nešto pođe po krivu. Volim tu vrstu adrenalina, volim biti pripremljena i – volim ovaj posao!

Na malim ste se ekranima prvi put pojavili još kao djevojčica u 'Turbo Limach Showu'. Kakva su vaša sjećanja na to razdoblje i mislite li da danas nedostaje takvih emisija na našim ekranima?

TLS je bila fantastična emisija koju su obožavale generacije i generacije učenika te koja je iznjedrila neke danas velike pjevačke zvijezde. Bila sam u kostimu velikog zeca i dijelila djeci kakao razgovarajući sa Sinišom Cmrkom te nema nijedne druge emocije u meni osim nostalgije i radosti kada se sjetim tog perioda. Što se današnjice tiče, svakako ne bi bilo zgorega imati nešto slično, ali djeca danas u rukama drže drugačiju vrstu ekrana i traže malo drugačiju zabavu, da ne idemo sad dublje u tu tematiku...

Nakon TLS-s bili ste u emisiji 'Zagonetni ulomak' i godinama zaštitno lice Dječjeg programa HRT-a. Kako vam se kao tinejdžerici bilo nositi s popularnošću u tom razdoblju života?

Nisam se nikad doživljavala popularnom niti su me tako doživljavali moji šulkolege, dapače. Dobila sam nadimak Zeko i morala sam donositi ispričnice za svaki izostanak zbog snimanja. Roditelji su me čvrsto držali na zemlji, nisu dali da poletim. Nije bilo društvenih mreža, hvala Bogu, pa tko je upalio televizor u točno određeno vrijeme – znao je. Ostali su znali da vodim školske priredbe i glumim u predstavama koje idu na Lidrano. Nosila sam se s tipičnim brigama kvartovske tinejdžerice, a ne popularnošću.

Trenutno vas možemo pratiti i u emisiji 'Kod nas doma'. Koliko uz dnevne urednice sami pridonosite kreiranju emisije?

U tijeku je treća sezona emisije 'Kod nas doma' i baš sam zadovoljna svime. Emisije idu uživo i nerijetko iskazujem divljenje urednicama koje iz dana u dan u 45 minuta uspiju staviti toliko kvalitetnog sadržaja i dovesti zanimljive goste. Skidam im kapu! S obzirom na to da već toliko dugo radimo, naravno da im pošaljem prijedloge tema i/ili gostiju jer sve je to timski rad i međusobno se uvažavamo i cijenimo.

Zaštitno ste lice HRT-a, no još niste u stalnom radnom odnosu. Koje su prednosti freelancera?

Sve ima svoje prednosti i mane. Stalni radni odnos svakako donosi sigurnost. Ovako sam sigurna da moram raditi da bih se osjećala sigurnom, ali radim ono što volim i doista uživam u činjenici da mi je svaki radni dan drugačiji i da imam tako 'šareno' područje djelovanja.

Djelujete kao totalna pozitivka, osoba koja ima takta, koja je odmjerena u svim životnim situacijama – razljutite li se ikad onako pošteno? Što je to što vas najviše može izbaciti iz takta?

Hvala vam lijepo na komplimentu! Nastojim biti takva, roditelji su mi usadili neke životne vrijednosti i ne namjeravam se mijenjati u tome smjeru. Ne znam drugačije nego biti pristojna i uvažavati druge ljude ili pak brojati do 10 kada je netko na drugoj strani spektra jer – nikad ne znamo koja i kakva se priča krije iza toga. Razljutim li se? Naravno, čovjek sam! Najviše me iz takta mogu izbaciti toksični, zli, lažljivi i manipulativni ljudi.

Što vam najviše hrani dušu? Što vas onako istinski čini sretnom?

Druženje s nećakinjom Agatom, obitelji i prijateljima, dobra knjiga, serija, film, predstava. Vježbanje, ples... I putovanja. Putovanja su mi jako bitna.

Koje je najluđe iskustvo što ste ga dosad doživjeli ili napravili?

Ovisi što je kome ludo. Vozila sam se u švicarski Basel bez karte, misleći da je tik do talijanske granice (sretno sam stigla, da ne brinete, davno je to bilo), letjela u akrobatskom zrakoplovu; skakala s doka na trajekt koji je zatvarao rampu; skočila s padobranom; vješala se na lijanama po džungli i jela termite; spavala na plaži u Španjolskoj; jahala konja jedva se pridržavajući u sedlu; verala po visećim mostovima; penjala po stijenama; vjerovala nepovjerljivima. (smijeh) Nakupilo se toga u ovo nešto sitno godina koliko imam.

Koliko ste se promijenili u odnosu na vrijeme u kojem niste bili izloženiji javnosti, kad ste bili manje poznati i danas, kad vas svi 'znaju'?

Ne znam. Nikada o sebi nisam razmišljala kao o poznatoj osobi i još se uvijek iznenadim kada me netko prepozna. Zapravo, ne volim sintagmu 'javna osoba' ili riječ celebrity. Ponašam se normalno, mijenjam se kao osoba jer se želim mijenjati, a ne zato što mislim da moram jer me 'netko zna'.

Kako održavate vječno mladenački izgled? Dobri geni, dobri tretmani ili kombinacija?

(smijeh) Opet hvala! Pretpostavljam da su geni ovdje primarni jer su u familiji mahom dobrodržeći, a tek sam u zadnje vrijeme otkrila razne tretmane i pridajem im važnost. Stoga – kombinacija.

Imate li neki neizostavni ritual, nešto bez čega ne možete zamisliti dan?

Glazba. Čim se probudim, u stanu mora svirati nešto. Auto mi je pokretna kućica i ured i u njemu uvijek nešto svira. Stoga će prije zaboraviti pojesti nešto nego pustiti neku glazbu.

Kakav je sada vaš ljubavni status? Vjerujete li još u pravu ljubav i princa na bijelom konju?

Vjerujem da čovjek umire kada prestane vjerovati u ljubav. A prinčevi na bijelim konjima ne postoje. U to sam prestala vjerovati kada i u Djeda Božićnjaka. Postoje samo divni muškarci koji cijene žene i oni su današnji rojalci.

Što volite raditi u slobodno vrijeme? Kako se najbolje opuštate? Koji su vaši interesi izvan posla?

Svašta! Boravak u prirodi, bavljenje sportom, ljenčarenje uz knjigu, kuhanje, maštanje o dalekim mjestima koja ću posjetiti, gledanje filmova, plesanje, druženje s dragim ljudima... Radim sve ono što mi hrani dušu. I spavam! Jako volim spavati.