Nominacije za 79. Zlatne globuse službeno su objavljene jučer, a na njima definitivno vode 'The Power of the Dog' i 'Belfast', filmovi koji su osvojili po sedam nominacija. Upravo je 'Belfast', djelo Kennetha Branagha, jedan od favorita i to u kategoriji najboljeg filma, a ukoliko nagradu i osvoji, postat će prvi irski film u povijesti koji je dobio takvo priznanje. Gledatelje je već osvojio na filmskim festivalima u Torontu i Stockholmu, na kojima je osvojio nagrade publike.

Takvom se uspjehu filmska ekipa vjerojatno nije nadala jer im od samog početka pandemija koronavirusa nije ni najmanje išla u korist, no nominacije su dokaz da su se trud, ali i vjera u projekt itekako isplatili. Inače, riječ je o poluautobiografskom filmu Kennetha Branagha, redatelja koji je smjestio radnju u svoj rodni grad u Sjevernoj Irskoj u 60-im godinama prošlog stoljeća. Ekipa koju je odabrao pokazala se dobitnom, a atmosfera na snimanju, unatoč lockdownu zbog pandemije koronavirusa, bila je i više nego odlična, kaže redatelj za The Hollywood Reporter.

U pauzama bi često zaigrali nogomet, a s natjecateljskim duhom skoro 40-godišnjeg Jamieja Dornana teško su se nosila i njegova filmska djeca, 10-godišnji Jude Hill i 14-godišnji Lewis McAskie, s kojima je igrao kao da su ravnopravni, no rijetko ih je uspio pobijediti. Bilo je tu i golfa, raznih kvizova, svega čega se možete domisliti da je idealno za skraćivanje pauza. U kvizovima je pak dominirala legendarna Judi Dench, pokazavši se kao dobar poznavatelj raznih područja, a najbolji suparnici bili su joj Kenneth Branagh, ali i Caitriona Balfe.

Iako na takvu atmosferu na snimanjima filmaši i glumačka postava nisu navikli, ekipa filma 'Belfast' brzo se i lako prilagodila. Odluku da tako provode vrijeme donio je sam Branagh i to iz jednostavnog razloga - kako bi se obiteljska atmosfera uvukla među sve članove glumačke ekipe i kako bi se svi što više povezali i ugodno osjećali pred kamerama, posebice najmlađi. Sve to dovelo je do toga da je većina zaboravila da je kamera cijelo vrijeme prisutna, što je u konačnici puno utjecalo na finalni proizvod. Upravo su neke scene snimane bez znanja glumaca uvrštene u film jer su ispale najbolje.

Ljubavno pismo rodnom gradu

Inače, glumac, pisac i redatelj Kenneth Branagh, koji je tijekom karijere čak pet puta bio nominiran za Oscara, dugo je u sebi čuvao ideju da snimi film o rodnom gradu Belfastu. Rođen 1960. u obitelji protestanata radničke klase, odselio se iz Belfasta kao devetogodišnjak kada je izbilo veliko nasilje. Godinama je pisao razne bilješke, smišljao kako bi sve u konačnici trebalo izgledati, no tek ga je pandemija koronavirusa početkom 2020. natjerala da se napokon posveti svom projektu.

Dane je počinjao u svom vrtu i od devet sati radio na filmu. 'Upravo je ta tišina, koja je stigla početkom lockdowna, dopustila da sve napokon izađe iz mene, no isto tako s onim što je izašlo nisam znao što bih točno napravio', otkrio je Branagh, dodavši da je počeo korak po korak, stavivši u središte svega početak nasilja u Belfastu i trenutak u kojem je njegova obitelj bila prisiljena odabrati hoće li napustiti rodni grad ili ne. Kako se priča počela slagati, Branagh je stupio u kontakt s nekim od svojih dugogodišnjih suradnika, ne želeći im otkriti detalje projekta i rekavši tek da mu je namjera započeti sa snimanjem kada popuste koronamjere.

Proljeće 2020. bilo je ključno, jer tada je redatelj sa suradnicima podijelio prve dijelove scenarija, a on nikoga nije ostavio ravnodušnim. Nije dugo trebalo ni da okupi glumačku ekipu koju želi. Među prvima to je bila Judi Dench, koja glumi baku, a onda su stigli neki s kojima mu je to bila prva suradnja - Ciaran Hinds, Jamie Dornan i Caitriona Balfe. Najteži dio castinga bio je pravi odabir devetogodišnjaka koji će odglumiti njega samoga i biti okosnica filma. Jude Hill iz sjevernoirskog sela Gilforda najviše ga se dojmio od čak 300 prijavljenih dječaka.

Sama audicija, ali i svi sastanci, održani su putem Zooma, zbog čega su se Branagh i njegov tim mogli fokusirati na svakog ponaosob i pronaći nešto posebno u devetogodišnjaku koji ih je izuo iz cipela. Nakon iščekivanja, u trenucima u kojima je Velika Britanija lagano izlazila iz prvog lockdowna, prilagođavajući se svim protokolima o sigurnosti zbog covida, pretprodukcija je napokon započela. No zbog najava o novom jesenskom lockdownu morali su presložiti zamisliti. Plan je bio šest tjedana pripreme i isto toliko snimanja, u konačnici tri mjeseca, koliko su imali za to da pretoče priču na filmsko platno.

Zbog restrikcija uzrokovanih koronavirusom, ali i činjenice da se Belfast itekako promijenio od 60-ih godina prošlog stoljeća, snimanje na ulicama grada nije bila opcija, baš kao ni u studiju. Ekipa je stoga odlučila rekreirati ulicu u kojoj je Branagh odrastao na kraju piste aerodroma Farnborough, malo izvan Londona, dok su interijeri snimani oko napuštene škole. Nažalost, odlukom da film u konačnici bude crno-bijeli neke se stvari nisu mogle prikazati, poput crvene kose lijepe Caitrione Balfe.

Unatoč teškim uvjetima snimanja i rigoroznim restrikcijama, Branagh i njegov tim uspjeli su završiti posao gotovo u dogovorenom roku. Drugi lockdown, baš kao što je i najavljivano, stupio je na snagu krajem listopada, samo nekoliko tjedana nakon što su završili sa snimanjem.

'Imali smo sreće', rekao je Branagh, priznavši da su prve pozitivne testove na koronavirus na setu, i to kod dvoje ljudi, dobili dva dana prije kraja snimanja. Na sreću, oni nisu bili u izravnom doticaju s njima, stoga je sve moglo biti završeno bez samoizolacije. Svoje, možemo ga nazvati, remek-djelo prvo je pokazao bratu i sestri i tek nakon što su bili oduševljeni viđenim film je odlučio podijeliti sa svijetom.

Da je uspio u onome što je sanjao, dokaz su upravo nominacije za Zlatni globus u kategorijama najbolji sporedni glumac (Jamie Dornan i Ciaran Hinds), najbolja sporedna glumica (Caitriona Balfe), najbolji film - drama, najbolji redatelj, najbolji scenarij i najbolja originalna pjesma. Branagh i ekipa 9. siječnja doznat će je li im se trud i u kojoj mjeri isplatio.