'Na Badnju bismo večer svi, i veliki i mali, izašli u predsoblje ispred dnevne sobe u kojoj bi, iza zatvorenih vrata, ostao samo moj djed. Nismo dobro vidjeli (iako sno besramno virili kroz ključanicu), ali smo čuli: djed je, stojeći pred okićenim borom koji se kroz veliki prozor dnevne sobe sjajio do kraja ulice, razgovarao s malim Isusom. Govorio mu je o nama - kako smo dobri i vrijedni, kako pametni i zaigrani, hvalio je djed svakoga ponaosob', prisjeća se Karmela i dodaje da kad bi djed tako riječima pomilovao sve članove obitelji, zazvonilo bi zvono na božićnoj jeli.

'Bio je to znak da je Isusek otišao i da mi možemo ući. Nahrupili bismo kao vesela bujica, diveći se, kličući od sreće i uzbuđenja, mnoštvu darova koje je mali Isus ostavio za nas', evocira uspomene Karmela i teleportira se u današnje vrijeme.

'I znam da zvuči nevjerojatno, ali mogla bih se zakleti: i dandanas, desetljećima kasnije, taman u trenutku kad uđemo u kuću vrativši se s mamine Badnje večere, našim se stanom pronese veseli zvuk malog zvonca obješenog na boru...', kaže voditeljica i kulinarska blogerica koja je nedavno objavila kuharicu s obiteljskim receptima 'Kuhinja života'.