Iz Kozine, malog mjesta u Sloveniji, poznatijeg po raskrsnici pruga, krenuo sam prema Trstu. Sada po modernoj biciklističkoj stazi kojom se može doći doslovno do centra Trsta. Prekrasna je, puna zelenila i krša, tunela i mostova te vrlo lagana i ugodna za vožnju biciklom. Prema Trstu se gotovo stalno spušta. No ni u suprotnom smjeru nije teška za vožnju. Uspon nije veći od šest posto. Vijugava trasa čak dva puta prelazi graničnu crtu i onda konačno izbija nad Tršćanski zaljev, odakle puca fantastičan pogled na grad.

Osim ove trekking rute, postoji jako puno mogućnosti za mtb i singl track vožnju. S obzirom na tršćansku krizu nakon 2. svjetskog rata, ovo je bilo područje u kojem nitko nije smio boraviti. Tako je sačuvana i originalna trasa željezničke pruge Trst - Kozina.

No ovdje nije samo riječ o pruzi, tu je pregršt prirodnih ljepota i jedna od najljepših spilja ovog područja. Na stazi, kod mjesta Krvavi potok, na samoj granici s Italijom, nalazi se betonski bunker. Izgradnju su planirali Tito i Hruščov, da bi 1953. godine odande gledali Trst i dogovarali njegovu budućnost, a kriza je završila već poznatim Osimskim sporazumom.

Inače, s tog mjesta otvara se panorama na San Servolo i granicu između Italije i Slovenije. Na talijanskoj strani, u općini San Dorligo della Valle, ornitološki je rezervat Val Rosandra iliti Dolina Glinščice. Onuda teče jedini površinski vodotok u okolici Trsta, potok Rosandra. Sascha Weiss, poznati turistički djelatnik koji je prošao onuda, puno puta naravno na biciklu, skrenuo mi je pozornost na svu tu mističnost ovog kraja.

Od Trsta od Kozine ima oko 20 kilometara, a zbog atrakcija, atraktivnih odmorišta, potom i malo gradske vožnje, put će potrajati i dva, tri sata. No za kavu će biti vremena. Na pjaci Unitta sve kao u dobra stara vremena. Evo, sjedim kraj bicikla, pijem capuccino i gledam gdje sam nekada kupio nove modele cipela i traperica. Društvo mi pravi Peter Bonu, biciklist i fejs-prijatelj koji mi je bio domaćin, vodič po gradu te me ujedno ispratio na brod. Naime, na polazište u Kozinu možete se vratiti istim putem ili, kao ja, nastaviti dalje prema Kopru kako biste zaobišli luku, industrijsku zonu i vrlo prometni dio Trsta.

Bolje je taj dio proći brodom koji vozi do Muggie dvadesetak minuta. Karta za mene i bicikl koštala je pet eura. Brod polazi odmah ispred trga Unitta, a vozi u pravilu svakih sat vremena. Prima šesnaest običnih i četiri električna bicikla. Ako stignete, morate navratiti u lokalnu slastičarnicu na millefoglie, odnosno kremšnitu. Kažu da su tamo najbolje.

Obalna vožnja do Kopra je lagana, duga petnaestak kilometara. Promet je slab, a kako se približavate Kopru, ulazite na bike stazu. Da stazu, splet biciklističkih prometnica. Napravio sam krug po gradu jer me oduševila ta moderna, funkcionalna i urbana cikloturistička infrastruktura. Prošao sam i prvi put u životu kroz bike rotor. Također, bike ruta od Kopra do Izole duga je oko osam kilometara i savršena je za vožnju. Cijelim putem ide uz more i odvojena je od ostalog prometa. A osim toga, roleri imaju svoju stazu, biciklisti svoju, a pješaci svoj dio.

No treba se vratiti do polazišta, Kozine, u srce slovenskog Krasa. Spremniji biciklisti mogu i dalje biciklom. Ima uspona i kilometara. No do auta ovaj put prebacio sam se autobusom koji prevozi i bicikle. Baš bicikl&bus namijenjen je turistima kako bi lakše došli u regiju terana i pršuta. I pedalirali oko Sežane, Kozine, Lipica, starog gradića Štanjela ili pak Škocjanskih jama. Ili na primjer do Trsta i Kopera, kao i ja. No moja tršćanska i slovenska avantura na biciklu upravo ovdje je završila, točnije u obližnjem selu Kopriva. Nisam mogao da ne kušam čuveni teran, saznam kako nastaje i zašto je poseban. I to kod kraljice, ali terana. Mlađahna Tina Gulič vinska je nasljednica obiteljske tradicije.

Teran je ovdje između krša, crvene zemlje i bure te blizine mora. U tome i jest čar terana - terra rosa, zemlja koja je baš zbog krša bogata željezom. Klet Gulič blizu je Sežane, a vlasnik Simeon Gulič kaže mi da je ondje na visini oko 350 metara nad morem pola godine planinska klima, a drugu polovicu mediteranska. Pijemo to mekano vino, koje je inače dobro za probavu, a uzrečica kaže da tko pije teran, ne stari. Obitelj Gulič planira, uz kušaonicu i klet, napraviti apartmane kako bi upotpunila svoju turističku ponudu i vinsku priču. Dobro su počeli - kraljicom terana.